Iako blizu pola miliona ljudi živi u područjima izloženim opasnosti od pokretanja klizišta, u Bosni i Hercegovini upotreba GPS uređaja za praćenje pomjerenja terena i klizišta u zoni slijeganja, još uvijek nije u zadovoljavajućoj mjeri zastupljena.
Za razliku od zemalja okruženja koje u velikoj mjeri koriste GPS uređaje za praćenje procesa slijeganja terena te izdavanja upozorenja o mogućem pokretanju klizišta, u BiH ovakvih uređaja ima relativno malo.
Tri GPS stanice u Tuzli
Slijeganju terena usljed eksploatacije mineralnih sirovina posebno je izložena Tuzla na čijem području su trenutno instalirane tri GPS stanice.
Šef Odjeljenja za zaštitu i spašavanje u Službi civilne zaštite Grada Tuzla Miralem Mulać za Klix.ba kaže da su prirodne katastrofe 2014. godine potvrdile da su ovaj grad, ali i Tuzlanski kanton (TK) u cijelosti, najugroženiji u BiH kada je u pitanju proces klizanja tla.
“Ovdje je posebno grad Tuzla ugrožen. U 2014. je imao više od dvije hiljade klizišta, a zahvaćeno je 17 posto od ukupne površine. Osim klizišta, mi značajne probleme u Tuzli imamo i zbog slijeganja terena što je posljedica nekontrolisane eksploatacije soli, a imamo i napuštene rudnike gdje je vršena eksploatacija uglja”, istakao je Mulać.
Instalacija spomenutih GPS stanica u velikoj mjeri je olakšala praćenje situacije na terenu.
“Mi vršimo monitoring na određenim lokacijama, a zbog savremene GPS metode na terenu nam više ne trebaju određene tačake koje mi moramo održavati. Jednostavno, uz pomoć satelita se prati stanje i utvrđuju dimenzije. Ova metoda je veoma precizna, a to je potvrdila i usporedba s geodetskim monitoringom”, naglašava Mulać.
Inače, profesor na odsjeku za građevinarstvo i ekologiju na Univerzitetu Yamaguchi u Japanu Norikazu Shimizu ovih dana boravi u Tuzli gdje vrši monitoring pomjeranja terena eksploatacijom soli u ovom gradu.
Profesor Shimizu posebno je poznat po tehnološkim inovacijama putem kojih je, uz pomoć GPS i satelitskih uređaja moguće veoma precizno pratiti pomjeranje terena na klizištima.
“GPS tehnologije se koriste širom svijeta, pogotovo u Europi i upotreba se samo povećava. U Japanu smo izgradili vlastiti satelitski sistem pozicioniranja, a ovakav tip tehnologije već je korišten u Tuzli, te članovi Rudarsko-geološko-građevinskog fakulteta u Tuzli imaju iskustva s tim”, istakao je Shimizu.
On je također u prostorijama spomenutog fakulteta održao i prigodno predavanje na temu “Monitoring slijeganja terena i pomjeranja na klizištima pomoću GPS tehnologije”, a tom prilikom se dotakao i globalnih navigacijskih satelitskih sistema (GNSS) koji predstavljaju novi segment tehnologije u ovom području.
“U ovom trenutku GNSS nije toliko u upotrebi, ali u budućnosti će biti u znatno većoj primjeni. Kombinacija GPS metode i GNSS-a znatno će bolje uticati na posmatranje šire problematike”, navodi on.
Nedovoljna primjena GPS uređaja u BiH
Iako je praćenje slijeganja terena putem GPS uređaja izuzetno bitno, jer se na ovakav način dobijaju važne informacije o karakteru i kinematici kretanja te mogućnosti ranog uzbunjivanja kada je u pitanju veliko klizište, profesor na Rudarsko-geološko-građevinskom fakultetu u Tuzli dr. sci Sabid Zekan kaže da se u našoj zemlji ovo u prkasi izuzetno malo primjenjuje.
“Naši investitori izbjegavaju svaki mogući trošak i nastoje da idu direktno na sanaciju klizišta u smislu da će tako najlakše riješiti problem. Praćenje putem GPS uređaja izuzetno je bitno, jer, ukoliko imamo relativno sporo klizište onda putem dužeg nadgledanja možemo eventualno kreirati samu sanaciju. S duge strane, ako idemo na sanaciju direktno bez monitoringa praktično dobijamo mnogo neodređenih faktora. Vrlo često se dešava da sanacija ne uspije, jer se klizište nastavlja pomjerati te da je uzalud utrošena velika suma novca”, kaže Zekan.
On ističe i da monitoring klizišta nije skup u odnosu na samu stabilizaciju padine i dobiti koja se može ostvariti.
“Nažalost, mi u BiH nastojimo modifikovati sve ono što moderan svijet radi. Sve to prilagođavamo našim uslovima, odnosno želimo što manje novca potrošiti te praktično površno odrađujemo neke stvari kada je u pitanju klizanje ili slijeganje terena”, upozorava Zekan.
Iako je riječ o najsavremenijoj tehnologiji ovaj profesor potcrtava da i ona ima određene nedostatke, a koji se, između ostalog, odnose na instalaciju opreme na terenu.
“Putem GPS uređaja ne možete pokriti cijelo područje te je najbolja kombinacija korištenje GPS i radarsko-satelitske tehnologije. Naime, evropski i japanski sateliti praktično svakih sedam dana prolaze područje koje želimo snimiti. Oni snimaju veliku širinu pa je moguće da se isječe željeno područje i usporedi s GPS uređajima na terenu koji su na pojedinim tačkama”, pojašnjava Zekan te dodaje:
“Moram reći i da sama GPS tehnologija ne košta mnogo, a kod nas je problem i kako čuvati GPS uređaje na terenu, kako ih zaštititi od oštećenja ljudi koji možda nemaju dobru namjeru i koje interesuje da ih odnesu u staro željezo.”
Za razliku od monitoringa slijeganja terena i pomjeranja na klizištima pomoću GPS tehnologije, u BiH je u velikoj mjeri zastupljen takozvani geodetski monitoring koji je finansijski prihvatljiviji, ali i neprecizniji.