Spasilačke ekipe nastavljaju potragu u zemljotresom i tsunamijem razorenim naseljima na indonezijskom otoku Sulawesi, a strahuje se da bi bilans smrtno stradalih mogao znatno porasti jer u neka naselja spasioci tek ulaze, javlja Anadolu Agency (AA).
U petak je otok Sulawesi pogodio zemljotres jačine 7,4 stepena po Richteru, a potom su priobalne gradove preplavili valovi visoki između tri i šest metara.
Civilna zaštita (BASARNAS) saopćila je da je u katastrofi život izgubilo više od 1.200 osoba, a najteže pogođeni je grad Palu u kojem je bila i većina stradalnika.
Nadležne službe iskopale su rake i spremaju masovno sahranjivanje žrtava, a spasilačke službe tek su se probile u mjesto Balaroa u kojem živi blizu 200 porodica.
Tanvir, mještanin devastirane regije Balaroa, za AA je kazao kako je u trenutku zemljotresa bio izvan naselja, a kako je potom uspio doći do svoje srušene kuće i spasiti četveročlanu porodicu.
„U našem naselju živi blizu 200 domaćinstava i bojim se da su stotine ljudi i dalje ispod ruševina“, kazao je Tanvir.
Uporedo s tim, tokom zemljotresa i popratnog tsunamija u centru Palua srušen je i hotel Roa. Spasilačke ekipe su spasile dvije osobe i izvukle tijela troje poginulih.
„Prema evidenciji koju imamo ispod ruševina se i dalje nalazi najmanje 30 ljudi. Spasilačke ekipe pretražuju ruševinu, kao i u drugim dijelovima grada“, saopćeno je iz BASARNAS-a.
Spasilačkim ekipama na terenu posao otežava devastirana putna i telekomunikacijska infrastruktura, kao i nedostatak opreme i teških mašina koje su u većoj mjeri devastirane tokom tsunamija.
[AA]
Neuslovni šatori i nedostatak pitke vode
Stanovnici se suočavaju sa velikim problemima poput nedostatka pitke vode i osnovnih potrepština.
Veliki broj stanovnika smješten je u šatore ispred zgrade gradske uprave. Žive u teškim uslovima i nadaju se pomoći. Neuslovno je. Nedostaje pitka voda, toaleti, prostori gdje bi se kupali ali i mnoge druge stvari.
Ismanto Acho sa porodicom nalazi se u jednom od šatora.
„Ovdje smo od petka naveče. Nemamo pitke vode pa smo primorani piti vodu iz slavine. Nemamo hrane“, ispričao je Acho.
Da nemaju pitke vode žali se i Atika. Želi da se što prije vrate životu kojeg su ranije živjeli. Također, na području Palua i Donggala imaju problem i sa gorivom.
Velike su gužve na benzinskim pumpama gdje stoje ljudi sa kanisterima u rukama. Kada će doći gorivo na benzinske pume ne znaju ni vlasnici.
Među onima koji čekaju gorivo je i Rosniah, koji je izjavio da čeka od ponoći i da je već jutro, a goriva nema.
[AA]