More

    Hakija Karić: Tragom ljudskih sudbina (FOTO)

    - Advertisement -

    Početkom maja 1992. braća Hasanović, Šefik i Admir, spletom nesretnih okolnosti završe, kao i mnogi Brčaci, u zloglasnom logoru Luka, a zatim i u Batkoviću. Nakon neopisive ljudske patnje i strahota uspjeli su preživjeti, te putem razmjene obreli se na slobodnoj brčanskoj teritoriji, gdje su se odmah uključili u postrojbe Armije BiH – u 108. HVO brigadu koja je ubrzo promijenila ime u 215. vitešku motorizovanu brigadu Armije Republike Bosne i Hercegovine.

    U Luci su upoznali Amira Didića iz Palanke s kojim se sudbina također poigrala te je prvih dana maja završio u zloglasnom logoru u Brčkom te u Batkoviću, preživivši strahote koje bi rijetko koje ljudsko biće moglo preživjeti. I on je imao sreću da bude razmijenjen i nakon 6 mjeseci našao se u rodnoj Palanci, priključivši se postrojbama Armije RBiH.

    Prijateljstvo braće Hasanović i Amira Didića, koje se “rodilo” u nesvakidašnjim okolnostima, traje i danas i sve su prilike da će još dugo potrajati.

    Šefik H. i Amir D. su preživjeli rat ponijevši sa sobom boljke iz prošlih vremena te su ostali živjeti u BiH, sa statusom demobilisanih boraca, na marginama društva koje ne vodi adekvatnu brigu za masom ovakvih osoba kao što su njih dvojica. Amir i dalje živi u  Palanci i bavi se poljoprivredom i pčelarstvom a Šefik odmah nakon uspostave Distrikta živi u gradu svoga odrastanja, u Brčkom, bez stalnih i redovnih primanja. Njih dvojica su vrlo aktivno učestvovali kao svjedoci tužilaštva koji su preživjeli Luku i Batković, na suđenjima ratnim zločincima od kojih su mnogi dobili višegodišnje robije.

    Admir je na linijama odbrane slobodne brčanske teritorije 1994. doživio teško ranjavanje te je 1995. izmješten na liječenje u Austriju. Nakon što su mu fizičke rane zarasle, njegova borba za zdravlje u Austriji se nastavila uz pomoć socijalno-zdravstvenih službi i stručnih osoba koje su mu pomogle, te i dan-danas pomažu da se što lakše nosi sa traumama koje se vrlo teško potiskuju iz sjećanja.

    Jedna od osoba koja je odigrala važnu ulogu u Admirovom rehabilitacionom procesu je dr. Nina Hermannpsihoterapeutkinja koja se uz to bavi supervizijom raznih procesa kroz koje osobe prolaze i treningom koji se tiče iznalaženja rješenja prilikom podrške i savjetovanja. Iako u njen uži  “opis posla” ne spada borba s birokratijom, ipak je dr. Hermann u velikoj mjeri pomogla Admiru da svoj boravišni status, i pored velikih prepreka, u Austriji trajno riješi.

    Onako kako su drugi, prvenstveno dr. Hermann, njemu pomagali, Admir je pomagao i dandanas pomaže drugima kojima je potrebna pomoć. Nerijetko volonterski boravi na sudu kao prevodilac za njemački jezik a često je angažiran oko pomoći migrantima. Njegova humanitarna misija, kako sam kaže, ima autoterpijski karakter što je svakako dobit za njega ali i za njegovo okruženje.

    Nakon svih tih godina rodilo se prijateljstvo između dr. Hermann i njenog muža te familije Hasanović i kruna tog prijateljstva se desila početkom mjeseca septembra, kad se dr. Nina Hermann, u sklopu turističke posjete obrela u Brčkom izraživši želju da ona i njen životni saputnik, dr. Udo Starnegg, posjete i Luku, i da iz prve ruke čuju o onome što su u Austriji doznali od Admira.

    U BiH su krenuli po  Admirovim uputama – on je nažalost bio spriječen da sa njima putuje u rodni kraj jer je imao neizostavne termine kod drugih doktora – a u Brčkom su ih dočekali već pomenuti Admirov brat Šefik; nadaleko poznati brčanski humanista Aziz-aga Šehović koji im je, pošto je njemački penzioner sa odličnim znanjem njemačkog jezika, dva dana bio domaćin i vodič; te Amir koji trenutno obavlja dužnost predsjednika Udruženja logoraša/Udruge zatočenih Brčko distrikta BiH.  Njih trojica su se dobro potrudili da gostima iz Austrije pokažu sve znamenitosti Distrikta, uz neizostavan obilazak Aziz-aginog ranča u   Gluhakovcu, te na ribljim specijalitetima kod Pece na Pacifiku, kod Lele na brodu Šeher, na kafi u centru grada itd.

    Nakon dva dana provedena u Brčkom i obilaska muzejske sobe u Luci, te naklona ispred spomenika šehidima i palim borcima Armije BiH i bojovnicima HVO-a u centru grada, te civilnim žrtvama stradanja na više lokacija, dr. Hermann i dr. Starnegg su odlučili da svoj boravak u BiH produže na 14 dana i da obiđu više gradova i poznatih destinacija: Panonska jezera u Tuzli; Sarajevo; vrh Bosne Maglić; Foča; Mostar; Blagaj; Neum; Štrbački buk; slapove Une itd. Naravno, na njihovo insistiranje rutu obilaska BiH “ucrtao” im je Admir što je svakako dobit i za jedne i druge.

    Odlaskom iz Brčkog dr. Nina Hermann i dr. Udo Starnegg su ponijeli pregršt nezaboravnih uspomena te “poslastice” vrijednog pčelara Amira – galon meda i flašu aronije domaće proizvodnje, da im se nađu kao osvježenje na putešestvijima kroz Bosnu i Hercegovinu.

    Autor: Hakija Karić
    Foto: Aziz-aga Šehović, dr. Nina, Šefik i njegov unuk/Ustupljeno Otisku
    Foto: Kod Aziz-age na ranču: dr. Udo Starnegg, Aziz i dr. Nina/Ustupljeno Otisku
    Foto : Šefik i Admir Hasanović / Ustupljeno Otisku
    Foto : Muzejske prostorije u Luci: Amir Didić, Šefik i dr. Nina Hermann/Ustupljeno Otisku
    - Advertisement -spot_imgspot_img

    POSLEDNJE VIJESTI

    - Advertisement -

    POVEZANE VIJESTI

    - Advertisement -spot_img