Hakija Karić: Strahom u (pred)izbornu kampanju

    [Arhiva - Ilustracija]

    Piše: Hakija Karić

    Što se više približavamo ovogodišnjim Izborima, a nama Izbori neprestano vise kao mač iza vrata, zbijaju se “torovski” redovi i retorika najutjecajnijih prvaka bh. političke scene postaje “ubojitija”, a sve s namjerom mobiliziranja biračke mašinerije koja će ograničenom broju (čitaj: eliti) donijeti benifite i lagodne uslove života, koji su u dijametralnoj suprostavljenosti sa većinom života onih koji ih biraju za svoje predvodnike.

    Obećanje ludom radovanje

    Oni koji će birati, a biranje traje tek nekoliko sekundi dok se ne zaokruže imena/brojevi na
    izbornim šarenicama (sve nakon toga je nečije vladanje u ime onih koji su birali), u principu neće imati neke fajde i njihovo stanje će ostati nepromjenjeno ako budu očekivali da se ispune obećanja onih kojima su puna usta pravde, principijelnosti te brige i borbe za narod! Ne mogu oni toliko obećati i slagati koliko narod može podnijeti i zaboraviti, i svaki puta padati na istu ili sličnu priču koja nije ništa drugo do šarena laža za malu djecu.

    (Ne)prolazne političke face

    Osvrnimo se na tri trenutno najvažnija politička igrača, iz naših bh. konstutivnih naroda: Čović – Dodik – Izetbegović.

    Dragan Čović – od kako se BiH osamostalila on je tu negdje, kao nezaobilazan faktor dešavanja. U ratu bitna faca – direktor firme koji je za vrijeme ratnih dešavanja tražio da mu se  “dostave” zarobljeni Bošnjaci u “ispomoć”; u poraću  politički (sa)igrač sa brojnim tužbenim procesima i aferama uz upitne oslobađajuće presude (neke zbog zastarjelosti, neke bez dovoljno dokaza) i evo ga i dandanas, “poletan i čio”, ko u najboljim godinama. Koči sve moguće procese koji bi pomogli da kao država krenemo naprijed, te je u stanju promijeniti i prirodni tok rijeke Radobolje kako bi on i njegovi najmiliji mogli uživati u blagodatima domaćinske idile stvorene ličnim “radom i zalaganjem” Za njega ne postoje nikakvi bh. Hrvati ako nisu njegovi Hrvati. Instalirao je u sve moguće institucije svoje ljude a usta su mu puna priče o ugroženosti i majorizaciji. Sigurno da postoje mjesta gdje se ne poštuju prava Hrvata u BiH, ali to su pojedinačni slučajevi i ako iko ne poštuje prava onih koje predstavlja onda je to sigurno on. On ne želi da se Hrvati osjećaju kao ravnopravni građani naše države, jer kad bi se to desilo on bi istog momenta odlepršao na smetljište historije, što će mu se svakako dogoditi u nedogledno vrijeme, htio on to ili ne.

    Milorad Dodik – neprikosnoveni vladar manjeg bh. entiteta. Zadnjih desetak godina pred svake Izbore otvara priču o nekakvom osamostaljenju RS-e, znajući da je tu misiju nemoguće ostvariti političkim sredstvima. Što više “sanja” o samostalnoj RS, to mu se više povećavaju bankovni računi, a te račune pune (što svjesno, što nesvjesno) oni koji vjeruju u njegovu priču i koji, kako i većina ostalog stanovništva BiH, muku muči kako da preživi. Majstor je u prebrojavanju srpskih krvnih zrnaca onih Srba koji su bitne političke poluge a nisu pod njegovim jarmom. Dolaskom na crnu listu američke administracije igra na kartu pravoslavnog rusofilizma, nadajući se da ako nekad “voda dodje do guše”, ima sigruno utočište u nekoj od oligarskih vila moskovskog predgrađa. Zajedno sa gore pomenutim D. Čovićem poklopio je skoro sve važnije bh. institucije: pravosuđe, poreze, budžete, carine, granice, policiju, mehanizme koordinacije, kulturu itd. (Bošnjaci su “poklopili” rudnike, izbjeglice i borce!). Ali to mu je malo i o BiH kao državi govori kako da je spao s Marsa, a sve sa jednim ciljem – zatupi i obezglavi ionako raspamećen narod koji samo gleda priliku kako da se dokopa granice i zguli na Zapad. Oni koji se nećkaju da idu ili su izlapili, ili su sa zločinačkom prošlošću i okrvavljenim rukama, ili u sistemu koji im omogućava da se okoriste sredstvima koja im realno nepripadaju i do kojih, u nekim normalnim životnim okolnostima, nikada ne bi mogli doći.

    Bakir Izetbegović – naslijedio je malo političkog umijeća i vizionarstva od svoga oca Alije koji je u vrlo složenim društveno-političkim uvjetima ipak izrastao u jednog od najvećih sinova naše domovine, na koga je većina, i pored grešaka i propusta koji su sastavni dio ljudske prirode, Bošnjaka ponosna. B. Izetbegović je okružen poslušnicima i ljigavcima (uz neznatan broj izuzetaka), fiksiranim samo ka ostvarivanju vlastite dobiti,  koji se skrivaju za skute najveće bh. političke partije, ugrožavajući i ubijajući u pojam ionako napaćen bošnjački narod, koji zadnjih godina zemlju napušta u sve većem broju. Prije su odlazili oni koji stvarno nisu imali izbora, sada odlaze čak i oni koji su imali/imaju neku sigurnost. Narodu postaje jasno da su skoro sve priče ispričane i da se u principu nema šta novo reći. Zahvaljujući Izetbegoviću  podjele i jazovi među Bošnjacima postaju sve očitije, što nikome ne donosi dobro. Sukob na relaciji B. Izetbegović – F. Radončić, je ono što još više usložnjava ionako složene političke prilike i ti personalni animoziteti je zadnje šta je trebalo da nam se desi i što će nas sigurno skupo koštati. Predizborna priča o nekakvih 100.000 radnih mjesta za nekoliko godina izrečena iz usta Izetbegovića spada u jednu od najvećih ubleha iz skorije prošlosti. I da sve funkcionira kako treba, ta cifra je realno neostvariva jer ne postoje niti kapaciteti niti resursi kojima bi se to moglo realizirati. Masa radnika u BiH je na nekoj plat(ic)i od 600, 700 KM, koja ni u snovima ne zadovoljava osnovne ljudske potrebe. Posebna priča za sebe su podsticaji za zapošljavanje koje dobija poslodavac kada zaposli novog radnika. U mnogo slučajeva se dešava da poslodavac uzima podsticaj a neuplaćuje nikakve doprinose za radnika (osjetio na vlastitoj koži), a nerijetko se neisplaćuje ni plata, tako da ta priča o tim i takvim radnim mjestima je jadna i čemerna ako se u nju (po)vjeruje. Sada se u svu ovu priču ubacuje “čelična lejdi” na bošnjački način – Sebija Seka Izetbegović, Bakirova supruga, kao moguća nasljednica, sad ili nekad, na “trodijelnoj”  bh. predsjedničkoj fotelji, što je svakako kap koja će preliti čašu. Vaćina mislećeg bh. društva sigurno ne želi da nam država postane “nalik” bjeloruskom i kubanskom državnom uređenju gdje će jedna familija, ili više osoba iz iste loze, vladati dok im je ćeif ili dok ne izumru, a kako stvari stoje to će nas zadesiti.

    Bosanskohercegovačko opoziciono mrtvilo

    Politička opozicija u naprednim društvenim uređenjima je korektivni faktor vladajućim (pozicionim) strukturama i postoji kako bi ukazivala na potrebu promjene stanja, nudeći jasna i konkretna rješenja. Što se tiče bh. političke opzicije ona je slika i prilika stanja u društvu i dokaz je kako nismo ni blizu sazreli da se ubrajamo u progresivan svijet sa jasnim političkim vizijama, ciljevima i opredjeljenjima. Tipovi poput Nermina Nikšića, Željka Komšića, Predraga Kojovića, Sefera Halilovića, Amera Jerlagića, Senada Šepića, Almedina Konakovića itd., nezadovoljavaju osnovne kriterije opozicionih političara jer je stepen lične prepotencije i animoziteta  izražen do te mjere da bilo kakav zajednički istup nije moguć. Što se tiče predsjednika SBB BiH, Fahrudina Radončića, njegova pozicija u ovoj cijeloj priči je paradoks sama od sebe – on i njegovi politički predstavnici su istovremeno i pozicija i opozicija što je svakako presedan i “veliko otkriće” bh. političkog lonca.

    Što više straha to više para

    Intenzitet predizbornih aktivnosti kreće uzlaznom putanjom i kulminacija se očekuje nakon što splasnu dugi ljetni dani. Do tada će sve strane mobilizirati telale (i internet botove) koji će sijat strah – strah od drugog i drugačijeg; strah on onih “anam”; strah da se ne izgubi ono što se (kao) ima! A kao što je dobro poznato: u strahu su velike oči, jer je strah negativan osjećaj koga ljudsko biće vidi/osjeća kada je u opasnosti. Dugi niz godina naše je podneblje povoljno tlo za proizvodnju straha, a proizvode ga (i proizvodit će ga još dugo) baš oni koji od njega imaju najviše koristi.

    Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Otiska.

    --

    Ostavite komentar. NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove autora komentara, a ne stavove portala Otisak.ba. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja jer takvi komentari neće biti objavljeni. Otisak.ba zadržava pravo da određene komentare obriše bez najave i objašnjenja.

    Molimo Vas unesite komentar
    Molimo Vas unesite Vaše ime ovdje

    ÷ 1 = five