More

    Hakija Karić: Sjećanja – Sneg je opet Snežana

    Sredinom februara 1982. godine grad je osvanuo u snijegu. I ono malo auta što je smjelo da se kreće zbog krize i vožnje “par – nepar”, gegalo s mukom po slabo očišćenim putevima. Glavne gradske saobraćajnice su djelovale prohodno dok su sporedne ulice bile prepuštene same sebi i stanovnicima istih.

    S drugarima, Indirom i Samirom, sam dogovorio da tu subotnju večer idemo u grad. Iako smo živjeli na Klancu koji je kao MZ pripadao gradu, mi iz okolnih naselja i mjesnih zajednica: Gluhakovca, Meraja, Ivika, Broduše, Suljagić Sokaka, Klanca, Rijeka, Novog Brčkog, Dizdaruše, 4. jula, Grčice.. kada bi se uputili ka centru govorili smo –  idemo u grad.

    Grad je bio sinonim za centralni dio Brčkog gdje su se nalazila mjesta koja su se najviše posjećivala: hoteli (Posavina i Galeb..), buregdžinice (Kod Naske..), ćevabdžinice (Daščara..), te disko Talija i kafići u koje smo najviše išli i koji su u tome periodu bili glavno sastajalište mladih: Evropa, Lav, 5-ica, Amor, HB, Šampi, LP (kod Tehničke škole) itd.

    Pred mrak smo se našli na početku ulice Franje Dasovića, preko puta vojne zgrade,  koja vodi u Klanac pored stočne pijace, te ispod katoličkog groblja i kafane “Topola” prešli ulicu XVI muslimanske NOU brigade. Pored Ćazetove brijačke radnje smo se spustili  do obale smrznute rijeke Brke i nepročišćenom stazom preko “Pacifika” stigli do prnjavorske česme.

    Hodnja po ulicama Prnjavora nam je došla kao olakšanje, nakon “pacifičke prtine”,  te smo se za tren uzbrdicom obreli u centru ispred knjižare “Veselin Masleša”, te skrenuvši udesno prošli ispred “Čelika”, uputivši se ka Vinojugovom Dragstoru. Isred kafića “Kod Age” stajalo je nekoliko osoba a iz unutrašnjosti se čula glasna narodna muzika. Nakon što smo kupili neke sitnice u Dragstoru produžili smo do kafića Lav, s namjerom da se malo ugrijemo i da vidimo još neku raju koja je kao i mi večeras u planu da ide do diska. Nakon 15-ak minuta krenuli smo u pravcu robne kuće, te ispred glavne gradske saobraćajnice skrenuli pored Jugobanke ka disku.

    Pred diskom mnogo raje, veseli i raspričani, čekaju da se otvore vrata. Tu srećemo drugare iz Tehničke, Gimnazije i Ekonomske škole, naših godina: Seju, Vasketa, Gorana, Safera, Mladena, Ziju, Admira, Mensu, Gocu, Sanju, Mrkelu, Belog, Nafu, Armina i još neke. Okupljamo se u krug sa željom da što prije uđemo u disko, svi sa zebnjom da li će nas Hadžip na ulazu moći dobro zapamtiti po nečemu, jer ako izađeš iz diska a Hadžip te “zaboravi”, džaba ti moljakanje – moraš opet platiti ulaz. Pored nas malo starija generacija brčanskih faca – Tatara, Bucko i Nune; a gdje su oni tu su uvijek lijepe djevojke, osmijesi i veselo čavrljanje.

    Vrata se otvoriše, ulazimo. Sala diska prohladna, ali “bure” je naloženo i mnogi pohitaše ka njemu. DJ Krešo Kelava naštimava jačinu zvuka – iz ozvučenja nas zarobi “Generacija 5” i pjesma “Ti samo budi dovoljno daleko”, pjevamo u glas: ..čije će reči manje da bole/čije će ruke lepše da vole.

    Disko se ubrzo napuni i krenusmo hodati u krug kako bi se pozdravili sa rajom koju poznajemo. Na sredini se već okupljaju grupice i počnje igra uz “Physical” i Oliviju Newton-John. Divimo se Redžepu i Kecu i njihovim pokretima, te sami ulazimo u zanosni obruč plesa.

    Odjednom muk, muzika utihnu i svi se okrenusmo ka Krešinoj kabini. On sageo glavu i nešto štima na pultu ispred sebe, nakon što nas pogleda i podiže ruku u zrak, iz zvučnika se prolomi:

    Sneg je opet Snežana

    a mnogo dana nas deli

    Sneg je opet Snežana

    Ko onda kad smo se sreli

    Salom je zavladala tišina i svi smo, u nejverici, počeli zagledati jedni u druge – bilo je nezamislivo da se u disku pušta narodna muzika. Samir i Indir me pogledaše i svi se dadosmo u smijeh, te se okrenusmo ka Kreši. Iz drugog kraja diska se prolomi nekoliko zvižduka. Nakon refrena poznate pjesme Šabana Šaulića, Krešo nastavi u disko ritmu i sve se vrati na “početne postavke”.

    Nakon divne večeri provedene sa drugarima uputili smo se prema Klancu preko “Karanfil mahale” i u pekari uzeli po lepinu, pomazanu margarinom. Uživajući u ukusu vrele lepine, klizali smo se i gurkali usnulim brčanskim ulicama povremeno pjevušeći: Sneg je opet Snežana/a mnogo dana nas deli..

    Hakija Karić/Otisak.ba

    Hakija Karić 1982. godine

    Ostavite komentar. NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove autora komentara, a ne stavove portala Otisak.ba. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja jer takvi komentari neće biti objavljeni. Otisak.ba zadržava pravo da određene komentare obriše bez najave i objašnjenja.

    Molimo Vas unesite komentar
    Molimo Vas unesite Vaše ime ovdje

    eight ÷ one =

    Čitano

    Povezani članci