More

    Hakija Karić: Sjećanja – Priča o Atahu /FOTO

    Atah Mahić je nesvakidašnji kroničar koji se od rane mladosti, odmah nakon završetka 2. svjetskog rata, počeo baviti fotografijom te to čini i dandanas.

    Piše: Hakija Karić

    Kad god poželim pisati priče o nekim posebnim i izuzetnim osobama, pogotovu iz našeg kraja, uvijek mi se i Atah nađe pri ruci, mada sam o njemu već nekoliko puta pisao –  vodio s njim razgovore ili izvještavao o mnogobrojnim izložbama koje je postavljao i predstavljao svome gradu i svojim Brčacima.

    Teško je napisati nešto novo o Atahu a da to do sada nije napisano i javno prezentirano. Možda će se u ovoj priči neke stvari ponoviti, možda će neki dijelovi  nositi trag ispričanosti, no ja ću se potruditi da ovoj priči dam novo ruho ili bolje rečeno novu poziciju gledanja na ovog posebnog čovjeka.

    Čovjek iznad svega

    Bez obzira što je njegov cjeloživotni angažman fokusiran na Brčko, na fotografske zabilješke i podatke kojima raspolaže, dijelom u arhivama dijelom u odličnoj memoriji, ipak moram dodati da je pored te ozbiljnosti i posvećenosti životnom pozivu, Atah izuzetno dobar i drag čovjek. U njemu nema zrna zlobe niti nekih drugih negativnosti. On je nesalomljivi filantrop koji ljude ne razvrstava po klasičnim obrascima – nacija/vjera/političko opredjeljenje, nego naprotiv, Atahova klasifikacija ima samo dvije kategorije: dobri i loši ljudi, i od toga, koliko sam uspio saznati iz naših bezbrojnih razgovora i druženja, nikada nije, čak ni u najtežim životnim trenucima, odustajao.

    Najbolji za vječnost

    Lijepo je biti u nečemu dobar, prepoznatljiv, ali biti najbolji svih vremena je velika privilegija koja vodi u vječnost. E, takav je Atah – najbolji i vjerujem nedostižan kroničar našeg kraja, pogotovu grada, a ja se osjećam počastvovan što sam toliko godina imao sreće da budem njegov vremenski pratilac. S godinama sam ušao u uži krug Atahovih prijatelja, osjetivši širokost njegove ljudske duše i nesvakidašnje susretljivosti (supruga Eta mu je u tome rame uz rame) koja jednostavno plijeni i zaustavlja dah kada ste u njegovoj blizini jer je on takav – poseban i drag do granica začudnosti.

    Foto-aparat Agfa

    Kad god smo pričali o njegovim počecima uvijek mi je spominjao taj fotoaparat marke Agfa koga je dobio kao zaostavštinu od oca, te amidžu Muhameda koji je u to vrijeme obavljao dužnost geometra u Brčkom i koji ga je usmjerio u ono što je danas i što još uvijek izuzetno dobro radi. Njegova posvećenost i akribičnost su vrlo važne značajke u svemu tome jer u moru fotografija, dokumenata i podataka morate imati, prije svega disciplinu i organiziranost, a onda i matematičke obrasce kako bi se sva ta materija mogla imati “pod kontrolom”. Atah ima svoj sistem klasifikacije i izuzetno dobro vlada njime, što je, gledajući godine na njegovim plećima, podatak za čuđenje i svaku pohvalu.

    Odazak i ponovni povratak u grad

    Kao što već napisah, Atah je kroničar Brčkog i okoline od 1945. godine i njegova arhiva je do 1992. bila svojevrstan muzej fotografija i dokumenata sa oko 120.000 “eksponata” kojim bi se rijetko koji grad u BiH a i šire mogao pohvaliti. Onda dolaze sumorne ratne godine i Atah teškom mukom uspijeva sačuvati živu glavu, napustivši pod prisilom svoj grad. Decenijska arhiva je ostala “nebranjena” i u nemilosti nekih nazovi Brčaka te je u omjeru od 90% nepovratno uništena, dok je dio bogate fotografsko-dokumentarne Atahove riznice završio ne nekoliko deponija smeća. Zahvaljujući opet nekim drugim/dobrim Brčacima dio je sačuvan i vraćen Atahu, mada je bilo i onih koji su za pronađene (ili ukradene stvari) tražili i otkupninu.

    Nakon teških izbjegličkih godina i potucanja od nemila do nedraga, Atah se sa suprugom Etom među prvima vraća u svoj stan u centru grada, gdje su nekada živjeli i gdje i dandanas žive. Upornošću i nesmanjenim entuzijazmom, sakuplja “arhivske ugarke” i nastavlja tamo gdje je stao, uz veliki žal za onim što je nepovratno uništeno.

    Jednom davno mi je rekao: da sve što je radio i što radi je iz ljubavi i privrženosti prema voljenom gradu. Ja, kao i većina onih koji ga poznajemo, znamo da je to velika istina i vjerujemo mu na riječ jer on je takav – jedan i neponovljiv, jednostavno naš Atah.

    Izvod iz biografije:

    Atah Mahić je rođen 1936. godine. Sa nepunih 10 godina počinje da se bavi fotografijom i tim pozivom je opčinjen do dana današnjeg. Prve snimke napravio je pred kraj 1945. godine kada su održani prvi poslijeratni izbori u tadašnjoj FNR Jugoslaviji.

    U poratno vrijeme, tačnije 1948. godine, u Brčkom se osniva fotoklub “Iskra” gdje se Atah kao član aktivno uključuje ulazeći u tajne svoga životnog poziva. Nakon izvjesnog vremena svoje aktivnosti nastavlja u brčanskom radioklubu u kome se pored fotografije bavi i drugim, srodnim, poslovima.

    Od 1960. godine Atah počinje raditi za novine “Oslobođenje”, a nedugo zatim i kao gradski fotorepoter prilikom važnijih događaja u našem gradu i okolini, što je bilo cijenjeno i honorirarno od općinskih vlasti.

    Prvu samostalnu izložbu pod nazivom “Brčko – nekad i sad”, Atah je postavio 1975. godine u novootvorenoj brčanskoj Galeriji, a najnovija, 30. izložba dokumentarne fotografije, predviđena je ove godine u Islahijjetu, tačnije 8. jula 2022. pod imenom “140 godina vatrogastva u Brčkom”.

    Danas se u Atahovoj privatnoj zbirci nalazi oko 200.000 fotografija i ostale dokumentarno-arhivske građe koja se mahom tiče grada Brčkog i okoline.

    Za svoj višedecenijski trud i nesebično zalaganje Atah Mahić je 2016. godine, na svečanosti u Zenici, dobio najveće priznanje Društva novinara BiH i to “Nagradu za životno djelo”, koje je, zbog problema zdravstvene prirode i nemogućnosti ličnog prisustva, u njegovo ime primio njegov dugogodišnji prijatelj i kolega Brčak Sead Burić.

    Otisak.ba

    Ostavite komentar. NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove autora komentara, a ne stavove portala Otisak.ba. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja jer takvi komentari neće biti objavljeni. Otisak.ba zadržava pravo da određene komentare obriše bez najave i objašnjenja.

    Molimo Vas unesite komentar
    Molimo Vas unesite Vaše ime ovdje

    seven × one =

    Čitano

    Povezani članci