Hakija Karić: Kad utihnu voćnjaci

    Iako je ovu temu na stranicama portala Otisak.ba kolega Safet Imamović sjajno obradio sa ekonomsko-analitičkog aspekta (što je njegova uža stručna specijalnost), uz dozu satiričnosti, moj osvrt će biti slične prirode, uz nešto drugačiji rakurs gledanja na cijelu stvar.

    Hakija Karić [Foto: Privatna arhiva]

    Piše: Hakija Karić

    Posljednjih dana digla se velika prašina u bh. medijima i na socijalnim mrežama povodom vijesti kako će ove godine u BiH biti problema oko berača raznoraznog voća, jer naša “gotovanska” raja neće u voćnjak(e) ni za dnevnicu od 80 KM. Kao, posla ima ali eto nema radnika spremnih da zasuču rukave!

    Iako je ovu temu na stranicama portala Otisak.ba kolega Safet Imamović sjajno obradio sa ekonomsko-analitičkog aspekta (što je njegova uža stručna specijalnost), uz dozu satiričnosti, moj osvrt će biti slične prirode, uz nešto drugačiji rakurs gledanja na cijelu stvar.

    Šta je to dnevnica?

    Iako sami sebe, po geografskom položaju i historijskoj tradiciji, ubrajamo u nekakav napredan svijet, ipak smo, ruku na srce, u mnogim segmentima življenja daleko iza tog naprednog svijeta jer se teško odričemo ustaljenih navika; neke su prihvatljive dok su neke totalna arhaičnost i zaostavština iz nekih davnih (a vrlo često i nedovoljno istraženih) vremena. Jedna od tih nakardnih zaostavština je dobro poznata i rasprostranjena dnevnica, kao naknada za rad. Dnevnica – cjelodnevni rad bez egzaktno određenog vremenskog okvira, uz raznorazne pauze: jutarnja kafa, doručak, ručak, koje se većinom računaju kao dio radnog vremena.

    Nekada se, u vrijeme aga i begova, radilo za nadnicu ili dnevnicu jer je to bio jedini način da se preživi. A čovjek ne bi bio ono što jeste pa da ne iskoristi slabost drugoga (onog na koga gleda sa visine), pa su tako i age i begovi (ne svi, sigurno) koristili svoje potčinjene dajući im onoliko koliko su smatrali da je dovoljno. A ovi drugi, radili su i durali pošto nisu imali posebnog izbora. Kao amanet iz toga vremena i dan danas od starijih možemo čuti (svakako ne bez razloga) izreke tipa: radio od jutra do sjutra ili od mrkače do mrkače!

    Do današnjeg dana na prostoru BiH, kao i cijelog Balkana, taj robovlasnički diskurs nije iskorijenjen. Mada je bilo povremeno, u zavisnosti od društveno-političkih uređenja, naznaka da bi se na tom polju moglo nešto revidirati, ipak je danas taj odnos: bogat-siromah nastavio da egzistira, uz neke “moderne” modifikacije.

    U naprednim društvima (čitaj: zemljama Zapadne Evrope) davno je uvedena satnica, kao najniža mjerna jedinica rada. Dužina radnog dana je u zavisnosti o kojem obliku posla se radi i mahom je standardizirana između 26 i 45 radnih sati, za 5 radnih dana (od ponedjeljka do petka). Rad subotom, nedjeljom i praznikom se drugačije vrednuje, mahom uz stimulativne nadoknade. Ono što je bitno napomenuti da u ove radne sate nisu uračunate pauze (doručak, ručak, kafe pauza, ili neki drugi oblik pauziranja); one se ne plaćaju jer ne spadaju u produktivno radno vrijeme.

    Što se tiče “naših” dnevnica, one su različite za one koji rade u državnim preduzećima; kod privatnika – osigurani ili kod privatnika – neosigurani. Postoji još jedna kategorija a to su povremeni “samostalni” radnici koji svoj rad nude samo u određeno vrijeme (u sezonama), ili po nekoj drugoj potrebi.

    Berači voća su mahom u ovim “nižim” kategorijama jer se od njih ne traži neki poseban mentalni/stručni napor, samo spretnost i fizička izdržljivost.

    Dnevnica zaposlenih na državnim jaslama mahom se isplaćuje kada se ide na službeno putovanje i služi za naknadu troškova jela, pića te prijevoza u mjestu u koje je radnik/službenik upućen na službeno putovanje.

    Dnevnice sitne boranije su sve drugo osim realna naknada za rad, a da ne govorimo da je to klasično kršenje zakona jer se radi o radu na crno koji ne obuhvata nikakvu zaštitu i donosi štetu i državi i radniku. Profit ostaje kod poslodavca koga on koristi po svom nahođenju, bez jasnih novčanih tokova.

    Ako se fokusiramo na samo ovu kategoriju o kojoj je ovdje riječ (berači voća) možemo konstatirati da taj oblik rada nešto poput rada za džeparac – što je svakako dobra stvar jer su mlađe kategorije (adolescenti i omladina) imale i imaju načina da zarade koju paru kako bi rasteretile, ionako skroman, kućni budžet svojih roditelja, uz napomenu da u berače rijetko idu djeca iz dobrostojećih familija.

    Mit ili stvarnost?

    Što se tiče visine naknade od 80 KM koja je u ovoj cijeloj priči faktor zabune, ona graniči sa mitom jer je nerealna i nemoguće naplativa iz razloga što se za one koji nude tolike marke za jedan dan rada neisplativo sa aspekta profitabilnosti. Ko će vam ponuditi 80 KM za dan rada i za takav oblik posla ako je unaprijed predodređen da neće imati nikakvu zaradu, a u mnogim slučajevima će poslovati negativno?

    Utihli voćnjaci

    Bez obzira što je naša država puna voćnjaka, puna predivnih krajolika na kojima rađa razno voće, ne postoji organizirani sistem koji vlasnicima istih garantira otkup i sigurnost na duži vremenski period. Na stranu da su u zadnje vrijeme nastali neki novi voćnjaci, tamo gdje trebaju da budu ali i na nemogućim mjestima (u Brčko distriktu BiH većinom radi podsticaja!) i da se voćarstvom bave i one osobe koji su šljive, trešnje, i jabuke viđali samo na pijačnim tezgama, situacija je iz godine u godinu sve gora što se tiče radne snage za berbu voća jer naroda (sposobnog da bere) je sve manje. To nema veze sa uzgojem voća nego je slika i prilika društvenog/političkog/ekonomskog uređenja koje mlade “tjera” na odlazak. Zbog toga će mnogi voćnjaci ostati neobrani i utihnuće čekajući ručice onih koji ih ni za dnevnicu od 80 KM neće doći da beru. Krivicu ne treba tražiti u voćnjacima i beračima (kojih je sve manje) – krivica je u onima kojima su puna usta borbe za narod, borbe za berače, ili bolje rečeno glasače!

    Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Otiska.

    --

    Ostavite komentar. NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove autora komentara, a ne stavove portala Otisak.ba. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja jer takvi komentari neće biti objavljeni. Otisak.ba zadržava pravo da određene komentare obriše bez najave i objašnjenja.

    Molimo Vas unesite komentar
    Molimo Vas unesite Vaše ime ovdje

    forty seven − thirty seven =