Hakija Karić: Kad sve ovo bude jučer

Za Otisak piše: Hakija Karić

Evo, nakon skoro godinu dana pojavile su se konkretne naznake koje ukazuju i daju nadu da bi se ova pošast uzrokovana Korona virusom (Covid-19) mogla okončati i donekle vratiti na stare postavke. Htjeli ili ne umorili smo se gledajući/čitajući o ovoj strahoti, a veliki broj je onih koji su imali direktan susret sa ovom zarazom, na raznorazne načine. Mnoge od nas je pogodio gubitak dragih osoba od kojih bi neke sigurno, da nas ova pandemija nije zadesila, još uvijek bili među nama, ali nažalost više nisu.

Zahvaljujući nadljudskim naporima velikog broja naučnika, ogromnom uloženom novcu i materijalno-tehničkim resursima, uspjelo se u rekordnom roku napraviti ono što je samo prije godinu ili dvije bilo nezamislivo – dobili smo vakcine za cijepljenje koje su već nekoliko dana u upotrebi, i koje, po dosadašnjim pokazateljima, puno obećavaju. Da bi se koliko toliko vratili u normalno stanje i ublažili veliku smrtnost koju prouzrokuje ovaj virus potrebno je da se između 70 i 90% stanovništva vakciniše kako bi stvorili imunitet krda. U najužem smislu riječi imunitet krda se koristi kada se govori o procjepljivanju, a to  znači kada je većina stanovništva imuna na određenu bolest/zarazu tako da oni koji nisu vakcinisani imaju daleko manju mogućnost da se inficiraju.

Cijeli svijet je trenutno na nogama i upregnuta je impozantna mašinerija, počevši od samih proizvođača cjepiva, transportne logistike, centara za cijepljenje a sve sa jednim ciljem: da se što prije i u što većem broju stanovništvo podvrgne cijepljenju kako bi se presjekli lanci zaraze te smanjila stopa smrtnosti.

U većini zemlja Zapada izrađeni su planovi vakcinacije sa egzaktnim uputama, pa tako će se npr. u Njemačkoj, po odluci Ministarstva zdravlja od 27. 12. 2020. po prioritetima vakcinisati prvo osobe preko 80 godina starosti te osobe koje imaju veliki rizik da bi se mogli zaraziti virusom. U ovu grupu spadaju i negovatelji te medicinsko osoblje čiji se pacijenti nalaze u životnoj opasnosti zbog povijesti bolesti.

U drugu grupu spadaju osobe preko 70 godina kao i teško bolesne osobe. Osobe u neposrednom kontaktu sa nemoćnim (starački domovi) te trudnice mogu se vakcinisati u ovoj grupi, kao i osobe koje žive u azilskim centrima te beskućnici.

Treća grupa obuhvata osobe preko 60 godina sa povećanim rizikom oboljevanja, kao i  uposlenike važnijih vladinih institucija i struktura kao što su: državni službenici, policija, vatrogasci, radnici u obrazovnom sektoru i tužilaštvu. Nakon toga dolazi ostatak stanovništva koji iskaže interes i potrebu za vakcinisanjem.

Prema anketi instituta YouGov a koji je istu radio po nalogu njemačke novinske agencije (Press-Agentur) od 25. 12. 2020. godine, skoro dvije trećine stanovništva Njemačke iskazalo je interes za vakcinacijom – 33% želi što prije da se vakciniše; ostalih 33% su spremni ali će pričekati da vide razvoj situacije kod prve grupe; 19 procenata je protiv vakcinacije dok je 16% ispitanika još u dilemi da li da primi vakcinu ili ne.

Bez obzira na negativna mišljenja, vakcinacija je, bez alternative i realno gledano, jedini način da se zaustavi epidemija i ograniči smrtnost velikog broja osoba koje direktno ili indirektno ugrožava zaraza. Većina željno očekuje normalizaciju situacije a mnogi se nadaju da će se stanje vrlo brzo vratiti u normalu kako bi mogli nastaviti tamo gdje se stalo prije optprilike godinu dana. Naravno, mnogo toga neće biti kao prije, ali na nama je da se potrudimo te izvučemo pouke i da damo svoj doprinos kako bi sa što manje “ožiljaka” nastavili dalje.

Sa psihološkog aspekta prioritet je sačuvati mentalno zdravlje, te se pridržavati smjernica i uputa relevantnih institucija. Pogrešno je ponašati se kao da se ništa ne dešava jer rezultati borbe protiv pandemije u velikoj mjeri zavise od svakog od nas pojedinačno. Kriza je stanje psihe uzrokovano nekim događajem i tiče se onih situacija u kojima pojedinac gubi sposobnost suočavanja s stresom. Tu spadaju razni oblici osjećaja među kojima dominiraju bespomoćnost, strah, dezorjentacija, ljutnja… Pogrešno je vjerovanje da teške emocije treba “gutati” i(li) potiskivati jer postoji mogućnost da se vrate sa još snažnijim intenzitetom.

Iako ne postoji recept kako da se nosimo sa novonastalom situacijom ipak možemo uraditi puno toga kako bi ublažili trenutno stanje te stvorili bolju perspektivu za budućnost. Zapamtimo da svako svoja osjećanja “sređuje” na svoj način i vrlo je bitno da u ovakvim momentima pokažemo određenu dozu pažljivosti prema sebi i empatiju prema drugima, i da se potrudimo da donosimo odluke na temelju vjerodostojnih informacija.

A kad sve ovo jednom bude jučer ne zanosimo se mišlju da će mnoge pozitivne stvari (suosjećanje, tolerancija, pomaganje slabijima i ugroženima..) koje je iznjedrila pandemija potrajati; ostat će neko vrijeme dok se “ne saberemo” a ubrzo će se sve vratiti na ono prvobitno stanje i mnogi će zaboraviti kroz šta smo prošli. Jedno je sigurno, cijeli svijet je na pragu recesije i sigrurno je da će izgledati sasvim drugačije nakon što se prebrodi ovo krizno vrijeme.