Hajrudin-Hajro Đonlić je jedan iz grupe Brčaka koji su proteklih desetak dana proveli u Turskoj, u gradu Kahramanmarašu, koji se nalazi u samom epicentru razornog zemljotresa koji je pogodio ovaj region. Desetočlanu spasilačku ekipu, pored Hajre, sačinjavali su članovi Odsjeka civilne zaštite pri Odjelu za javnu sigurnost Vlade Brčko distrikta BiH: Emina Hasikić, Slaviša Lazendić, Nedeljko Gavrić, Ramo Rendić, Haris Polić, Samir Zlatić, Elvedin-Dino Osmanbašić, Fekri Abdil i Milisav Stanišić; uz dva člana Crvenog krsta/križa Brčko distrikta BiH: dr. Edo Nuhić i Vedad Sofović.
Razgovarao i priredio: Hakija Karić
Nakon napornog puta, brčanski spasioci su se u subotu vratili u svoj grad i među svoje najmilije koji su ih, uz veliki broj Brčaka dočekali ispred prostorija Civilne zaštite. Nakon prespavane noći, u ekskluzivnom razgovoru za Otisak, Hajro nam je podijelio svoje impresije iz proteklih desetak dana koje sa zadovoljstvom prenosim čitaocima Otiska.
Kao prvo dobrodošao u Brčko, među svoj svijet i nadam se da si se odmorio od napornog puta?
Hajro: Hvala na dobrodošlici i hvala svim našim sugrađanima koji su nas bodrili dok smo bili u Turskoj. Fizički sam se već odmorio, ali sam još uvijek pod jakim dojmovima.
Vratimo se vremenski desetak dana unazad i molim te da mi u kratkim crtama opišeš kako je prošao put iz Brčkog do Turske, odnosno do grada Kahramanmaraša koji je bio vaše krajnje odredište?
Hajro: Putovanje je bilo naporno. Žurili smo kako bi što prije stigli na naše odredište. Žao mi je što smo putovali kopnenim putem izgubivši zbog toga mnogo dragocjenog vremena, a pretpostavljam i mnogo života je moglo biti spašeno da smo putovali avionom. Trebalo je krenuti odmah čim se desio zemljotres, ali nažalost to nije bilo tako. Čekajući da gospoda iz Vijeća ministara donese odluku izgubili smo dragocjeno vrijeme. To dovoljno govori o efikasnosti naše politike na državnom novou. Na kraju smo otišli na osnovu odluke naše Vlade i uz podršku gradonačelnika. Ovom prilikom im zahvaljujem na odlučnosti i spremnosti da djeluju ispravno u kriznim situacijama.
Htio bih te odmah pitati kako si se se osjećao kad si vidio apokaliptične prizore i da li je moguće nama, koji smo sve pratili putem medija, sagledati obim i silinu razaranja koji su se dogodili?
Hajro: Na medijima se mogao vidjeti tek dio strašne stvarnosti. Nema riječi kojima bih to mogao opisati. Šutnja je možda najbolji odgovor. Osim što ta urbana naselja više ne postoje, među ruševinama su stotine stradalnika čije porodice očajnički čekaju i nadaju se da će neko njihov biti pronađen živ.
Nakon što ste se došli na odredište pretpostavljam da je uspostavljen kontakt sa Saveznom službom za upravljanje katastrofama u izvanrednim situacijama (AFAD), i sa domaćinima iz IHH – Arama Kurtarma/Potraga i spašavanje, i nakon podizanja kampa krenuli ste s poslom. Opiši nam u nekoliko rečenica kako je izgledao jedan „radni dan“?
Hajro: Čim smo stigli odmah smo se uključili u aktivnosti koje nam je odredio AFAD. Akcija potrage za živima podrazumijevala je i čišćenje ruševina i izvlačenje tijela nastradalih. Riječ je o stotinama beživotnih tijela koje smo zajedno sa IHH timovima izvukli. Naš tim je bio podijeljen u više IHH grupa u okviru kojih smo djelovali. Moj kolega Elvedin-Dino Osmanbašić i ja smo djelovali u mješovitoj grupi koja je bila fokusirana na traganje za preživjelima. Sedmog dana našeg boravka uspjeli smo locirati dvije preživjele osobe, a nakon akcije spašavanja preuzeli su ih spasioci iz Italije.
Što se tebe tiče mnogi znaju da si ti jedan od najobučenijih brčanskih spasilaca čije sposobnosti dolaze do izražaja baš u ovakvim, kriznim vremenima. Naš region je zadnjih 15-ak godina bio više puta ugrožavan poplavama i tada ste vi iz Odsjeka civilne zaštite pokazali da se možete nositi i sa izazovima koje prouzrokuju elementarne nepogode. Reci mi da li je moguće praviti neke usporedbe sa zemljotresom u Turskoj i poplavama koje su recimo 2014. godine pogodile naš region?
Hajro: Posao spasioca zahtjeva stalne obuke i usavršavanja. Kad je riječ o obuci trudim se biti u toku svega onoga što je novo u toj oblasti, jer samo tako možemo odgovoriti na zadatke koji se nađu pred nama. Što se usporedbe tiče mislim da je to nemoguće prevstveno zbog razmjera katastrofe i broja žrtava. Poplava kao prirodna nepogoda daje vremena za evakuaciju i spašavanje, dok je zemljotres iznenadan i nepredvidiv događaj i ne ostavlja mogućnost za pripremu.
Prilikom tvoga javljanja iz Kahramanmaraša rekao si mi jednom da si spreman nakon kraćeg odmora ponovo ići u region pogođen zemljotresom. Za kraj ove naše priče, uz zahvalnost na razgovoru, želim da te upitam ostaješ li pri svom stavu da bi ponovo išao u Tursku?
Hajro: Ovog trenutka bih ponovo išao kada bih imao mogućnost za to. To je jedan neopisiv osjećaj koji čovjeka obuzme da ga riječima teško mogu opisati. Svih tih dana koje sam proveo u Turskoj nisam osjećao ni strah, ni umor, ni glad – neprestano sam želio ići dalje. Ta snaga je Božja blagodat koja me držala svo vrijeme i bilo mi je teško kad smo krenuli kući.
Otisak.ba
