Nakon 5 godina odsustva, brod “Galeb” će se iz kraljevičkog brodogradilišta Dalmont, gdje se obnavljao, sljedeće sedmice ponovo otegliti do stalnog veza na Molo longu u riječkoj luci, potvrđeno je iz uprave Grada Rijeka.
Po uplopljavanju u Molo longo, te nakon privezivanaj i ostalih neophodnih tehničkih radnji, na brodu će započeti novi radovi opremanja muzejske postavke.
Nesumnjivo će Galeb, privezan uz Molo longo u riječkoj luci, s pravom izazvati pažnju javnosti i prije svečanog otvorenja jer radi se o prvom hrvatskom brodu-muzeju koji će prikazivati bogatu, 87 godina dugu historiju broda, različite namjene koje je imao, nevjerovatne priče o njegovom stradavanju i spašavanju, potapanju i obnovama, piše u saopćenju Grada Rijeke.
Na web stranici Grada Rijeka ispisana je i historija ovog poznatog broda;
Tri imena i tri uloge jednog broda
Galeb je u javnosti najpoznatiji kao Brod mira i ploveća rezidencija Josipa Broza Tita koji je njime putovao u zemlje članice Pokreta nesvrstanih, no ovaj brod je i mnogo više od toga. Izgrađen je u Italiji kao transportni brod, potom je postao ratni brod i polagač mina. Dva puta je ozbiljno nastradao, ali se uvijek kao feniks vraćao u život. Bio je školski brod Jugoslavenske ratne mornarice i Titov brod, a nakon raspada Jugoslavije i prodaje grčkom brodovlasniku koji je bankrotirao, brod je svoje utočište pronašao u Rijeci gdje će postati prvi hrvatski brod-muzej.
Pod imenom Ramb III izgrađen je i porinut daleke 1938. u brodogradilištu Ansaldo, u Genovi u Italiji. Uloga koja mu je tada bila namijenjena je transportna. Brod je, naime, trebao prevoziti južno voće u Europu i s tim ciljem njegovu je izgradnju naručila talijanska kompanija Regia Azienda Monopoli Banane (RAMB). Bio je treći od ukupno četiri broda ove kompanije.
No, vrlo brzo nakon porinuća, početkom Drugog svjetskog rata, Ramb III je pretvoren u prateću krstaricu talijanske ratne mornarice i prevozio je hranu za talijanske vojnike u Africi. Na jednom od tih putovanja, 1941. godine u libijskoj luci Bengazi pogođen je u pramac torpedom britanske podmornice i umalo je potopljen. Zahvaljući umješnosti i sposobnosti kapetana i posade, brod je ipak spašen na način da je od Benghazija do Sicilije, 900 milja vozio krmom naprijed nakon čega je otegljen na remont u brodogradilište San Rocco (San Marco), nedaleko Trsta.
Nakon kapitulacije Italije 1943. brod su preuzeli Nijemci i preoblikovali ga u minopolagač ugradivši mu šine za izbacivanje mina. Dali su mu novo ime – Kiebitz. Kao minopolagač postavio je više od 5000 mina u Kvarneru i na sjevernom Jadranu. U studenom 1944. u bombardiranju riječke luke potopili su ga zrakoplovi savezničke vojske. Na dnu luke proveo je tri godine, a onda ga je nakon rata, 1947. godine s morskog dna izvukla splitska tvrtka Brodospas. U tom je izvlačenju po prvi put korištena tehnika vađenja broda pomoću cilindara ispunjenih zrakom. Bio je to zahtjevan posao na kojem su radile 42 osobe, a među kojima su bili istaknuti stručnjaci i inženjeri.
Brod je potom prevezen u brodogradilište Uljanik u Puli, gdje je rastavljen i ponovno sastavljen te potpuno rekonstruiran. Pod novim imenom – Galeb – uređen je kao školski brod Jugoslavenske ratne mornarice. No, svoju slavu ponajviše duguje činjenici da je bio ploveća rezidencija Josipa Broza Tita na njegovim državničkim putovanjima čime je postao simbol jugoslavenske uloge u Pokretu nesvrstanih. Na svoje prvo inozemno putovanje Galeb je zaplovio 1953. godine u London. To je putovanje ujedno bilo i znak političkog okretanja Jugoslavije Zapadu nakon udaljavanja od Staljina i Sovjetskog saveza. Nakon Londona uslijedila su mnogobrojna državnička putovanja u zemlje Azije i Afrike čiji je smisao bilo promoviranje ideja i politike nesvrstanosti u svijetu pogođenom blokovskom podjelom na Istok i Zapad.
Poslije Titove smrti, brod je ostao dio Jugoslavenske ratne mornarice, a nakon raspada Jugoslavije, devedesetih godina je prodan grčkom brodovlasniku. On je brod dopremio u brodogradilište Viktor Lenac s namjerom da ga preuredi u jahtu, međutim, zbog financijskih problema, projekt preuređenja nikad nije zaživio.
Ministarstvo kulture Republike Hrvatske proglasilo je brod kulturnim dobrom 2006. godine, a potom ga je Grad Rijeka kupio s namjerom da ga preuredi u prvi hrvatski brod – muzej. Ulaskom Hrvatske u Europsku uniju te otvaranjem mogućnosti korištenja europskih fondova, Grad Rijeka je s nizom partnerskih institucija prijavio obnovu broda Galeb za financiranje EU sredstvima. Galeb je na taj način, uz Palaču Šećerane u Rijeci, postao sastavni dio EU projekta “Turistička valorizacija reprezentativnih spomenika riječke industrijske baštine”. Obnova Palače je dovršena 2020. godine, a brod Galeb je 2019. otegljen u brodogradilište Kraljevica gdje traje njegova obnova.
Četvrti život broda Galeb bit će muzejski. Time ga nakon burne prošlosti čeka miran vez u riječkoj luci i posjeti mnogobrojnih domaćih i stranih gostiju. – stoji u saopćenju.
