More

    FHP: Državni organi Srbije učestvovali u deportacijama Srebreničana

    Mještani Loznice, Bajine Bašte i Ljubovije znali su za masovna streljanja Srebreničana, kaže Fond za humanitarno pravo.

    - Advertisement -

    Dokazi o 30 muškaraca iz Srebrenice koji su u periodu od 15. jula do 1. augusta 1995. godine uhapšeni i predati Vojsci Republike Srpske (VRS), od kojih se devetorica i dalje vode kao nestali, dok su tijela 15 muškaraca pronađena u srebreničkim masovnim grobnicama, objedinjeni su u predstavljenom “Dosjeu: Deportacija izbeglica iz Srebrenice” Fonda za humanitarno pravo (FHP) u Beogradu.

    Dosje se bavi ulogom državnih organa Srbije u deportacijama zarobljenih na teritoriji Bosne i Hercegovine i predajom policiji u RS-u i VRS-u, javlja Anadolija.

    Navedeno je da su u vrijeme deportacija, mještani Loznice, Bajine Bašte i Ljubovije znali za masovna strijeljanja Srebreničana.

    Državni organi Srbije su, dok su isporučivali srebreničke muškarce Vojsci Republike Srpske, znali kako se vojska tokom rata odnosila prema bošnjačkim muškarcima, kao i da su oružane snage RS-a sistematski i u hiljadama ubijali muškarce iz Srebrenice, navodi se u tom dokumentu.

    Strijeljanja na području Bratunca i Zvornika

    Preživjelo je šestero izbjeglica koje su u julu 1995. godine predate Bratunačkoj brigadi VRS-a i potom zatočene u logoru Batković kod Bijeljine.

    Nakon pada Srebrenice, 11. jula 1995, procjenjuje se da je nestalo 7.905 osoba, najvećim dijelom muškaraca koje je VRS smatrao vojno sposobnim.

    DNK analizom posmrtnih ostataka pronađenih u masovnim grobnicama, identificirano je 5.977 osoba ubijenih u Srebrenici. Većina tih muškaraca je ubijena u periodu od 13. do 16. jula 1995, i to mahom u masovnim strijeljanjima na području općina Bratunac i Zvornik.

    Nakon masovnih ubistava, VRS je nastavio potragu za odbjeglim Bošnjacima. Potraga, zarobljavanje i ubijanje preostalih muškaraca trajalo je sedmicama. Dio tih muškaraca uspio je da izbjegne zarobljavanje na teritoriji BiH i sklonio se u Srbiju, navodi se u dokumentu FHP-a.

    “Dvanaest muškaraca koje je Srbija deportovala sahranjeni su na lokalitetu Glogova, devet je nestalo, samo šest je preživelo”, rekla je direktorica pravnog programa FHP-a Milica Kostić.

    Ona je kao primjer navela Rešida Sinanovića koji je preživio strijeljanje, jer je skočio u rijeku Drinu i dozivao pomoć. Njemu su pomogli mještani Gornje Koviljače i odveden je u bolnicu u Loznici. Međutim, doktorica je o tome obavijestila policiju Bratunac i Zvornik i on je odveden i predat snagama VRS-a. Rešid Sinanović je ubijen i njegovo tijelo je pronađeno u masovnoj grobnici Čančarski put.

    Odgovornost Srbije

    Dodala je kako u grobnicama u kojima su nađena tijela žrtava nisu pronađeni njihovi lični predmeti. Ti predmeti pronađeni su 1997. godine u sefu načelnika sigurnosti Bratunačke brigade VRS-a Momira Nikolića.

    “Do sada za događaje opisane u Dosjeu o deportaciji Bošnjaka iz Srebrenice nije procesuiran niti jedan pripadnik državnih organa Srbije”, navela je Kostić.

    Istraživač FHP-a Nemanja Stjepanović kazao je da institucije Srbije ni 22 godine od genocida u Srebrenici nemaju snage da pokrenu istrage koje bi se ticale odgovornosti Srbije.

    “Genocid je u Srbiji zabranjena reč – nema ga u optužnicama, odriče se veza jedinica koje su u njemu učestvovale sa Srbijom. Prećutkuje se pomoć Srbije VRS-u, prećutkuje se da su planeri i organizatori srebreničkog genocida plaćani iz Beograda preko 30. kadrovskog centra Vojske Jugoslavije”, rekao je Stjepanović.

    Smatra da Srbija, ne samo da nije spriječila, već je i pomogla genocid i ostale zločine u Srebrenici.

    Muhamed Avdić, sin prosvjetnog radnika iz Srebrenice Azema Avdića, koji se i danas vodi kao nestalo lice, rekao je da je oca posljednji put vidio 30. marta 1995. kada je otac osigurao izlazak djece iz Srebrenice u Tuzlu. U augustu 1995. Avdić je saznao da je njegov otac zarobljen, a danas traži pravo da sazna istinu o njegovoj sudbini.

    “Mog oca je uhapsio zvanični organ Srbije i isporučio ga Republici Srpskoj. Danas osoba koja je odgovorna za to mirno živi u Bajinoj Bašti. Nadam se da će državni organi Srbije sankcionisati sve koji su učestvovali u zločinima”, dodao je Avdić.

    - Advertisement -spot_imgspot_img
    SourceAgencije

    POSLEDNJE VIJESTI

    - Advertisement -

    POVEZANE VIJESTI

    - Advertisement -spot_img

    Ostavite komentar. NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove autora komentara, a ne stavove portala Otisak.ba. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja jer takvi komentari neće biti objavljeni. Otisak.ba zadržava pravo da određene komentare obriše bez najave i objašnjenja.

    Molimo Vas unesite komentar
    Molimo Vas unesite Vaše ime ovdje

    ÷ one = 8