Dragstor – simbol vremena kojeg više nema

Od jutra do sutra radiće u centru grada, prodavnica brčanskog Uzora čiji će prag potrošači prekoračiti već prvih dana oktobra. [O]va cjelovečernja radnja, prvi brčanski dragstor biće rezultat zajedničkih interesa potrošača i afirmisanog kolektiva koji svoju uslugu snabdijevača sve uspješnije obavlja“, ovako je sada već davne 1977. godine u brčanskom listu Graditelj najavljeno otvaranje Dragstora u centru grada.

Iste te godine 29. oktobra, kako je i najavljeno, Dragstor je građanima otvorio svoja vrata. Prema pisanju Graditelja u prodavnicu je uloženo 2 miliona dinara što bi, ako je računati prema Povijesnoj tečajnoj listi trebalo biti oko današnjih 800 000 KM. Dragstor je, zapravo, bila prodavnica brčanskog Uzora, osnovne organizacije udruženog rada kombinata Vinojug iz Đevđelije.

Moderno opremljena [prodavnica] i jedinstvena po namjeni i radnom vremenu“, opisao je Graditelj novi objekt.

Za razliku od drugih prodavnica, ova će raditi svih 24 sata“, prenio je Graditelj te dodao da će potrošači u prodavnici na raspolaganju imati voće, povrće, prerađevine i gril; te da će se u prodavnici zaposliti dvanaest kvalifikovanih trgovaca.

Dragstor je, sudeći prema pisanju brčanskog lista, bila unosna Uzorova investicija tako da su na desetu godišnjicu rada uložili u izgradnju zgrade muzičke škole, a zajedno sa školom i u dodatni objekt za prodavnicu, što je opisano kao proširenje Dragstora.

Možemo pretpostaviti da je prodavnica dobila naziv od engleske riječi drugstore – prodavnica lijekova i dodatnih kozmetičkih proizvoda i kućne hemije, pa čak i jednostavnih obroka. Vremenom je riječ dragstor dobila značenje dućana koji radi duže od redovnog radnog vremena, pa je i brčanska prodavnica mještovite robe vjerovatno zbog toga i dobila ime Dragstor.

Narandžasta neonska svjetla, nenametljiv dizajn zgrade, veliki izlog i praktičnost radnih sati građane nisu ostavili ravnodušnim. O uspomenama na Dragstor raspitali smo se među Brčanskim čaršijanerima, popularnoj grupi na Facebooku koja okuplja Brčake i Brčanke rasute širom svijeta i, naravno, one koji žive u Brčkom.

Ja sam često kupovala u Dragstoru, pogotovo malo kasnije kad su druge prodavnice bile zatvorene, nema se šta puno pričat, bilo je lijepo kad nešto zatreba a kasno, znali smo gdje treba ići“, napisala je Bahrija Pezerović.

Naveče kada smo se vraćale iz Galeba istruganog stomaka od Koka kole svraćale smo u Dragstor i kupovale kifle i jele ulicom do kuće. Lijepa sjećanja na mladost i Dragstor“, komentirala je Refika Berberović.

Leila Menzildžić podijelila je sjećanje da je iz Tamare Begović svaki odmor bila posjeta Dragstoru. Od nje smo još saznali da se, ipak, nije emotivno povezala sa zgradom.

Bila sam mlada da bi se Dragstor zalijepio za moju dušu“, pisala nam je Leila i dodala da je “uvijek više naklonjena ljudima i njihovim osobinama”.

S druge strane, za našu sugrađanku Indiru Ehlizevak Bajrić Dragstor je bio i više od obične prodavnice:

Rušenjem Dragstora ili, kako smo ga jos zvali Vinojug, mnogim Brčacima je otkinut dio srca. Mnogo uspomena veže nas za njega, počevši od prvog voća koje se tamo moglo uzeti, do raznih slatkiša Kraš i Pionir koji su se mogli kupovati na vagu. Vrlo često su se i prvi sastanci sa dječkom dogovarali kod Dragstora.

Priznala je da joj nije bilo uvijek drago što su je slali do Dragstora za vrijeme praznika, jer druge prodavnice nisu radile.

Eehhh nekada kada bi nešto mami, nani ili komšinici zatrebalo, trebalo bi otići i kupiti… e pa to mi nije baš bilo u uvijek drago, ali ćuti i idi, ko da me neko pitao je l’ mi milo ili drago”, dodala je.

Da li je Dragstor zaista bio uspješan kao što se pisalo i da li je uvijek imao robe u vremenima kada su uslijedile nestašice, pitanja su možda za neki drugi članak. Mi smo istražili uspomene, a one su sigurno bliže srcu i ne trpe neugodne trenutke, posebno kada su vezane za mladost i školske dane.

Više je od decenije kako je mjesto na kojem se nalazio Dragstor postalo praznina blata i šuta prigodno upakovana u ceradu oslikanu siluetom Ekmečićeve Fontane, još jednim bezvremenim simbolom ovoga grada. I Fontana je dugo čekala i dočekala svoje, pa tako će sigurno i ovaj ćošak Brčkog.

Napomena: Imena i prezimena naših sagovornica navedena su onako kako ih nalazimo na društvenoj mreži. Komentari su po potrebi lektorisani u svrhu preglednosti teksta.

Autorica: Emina Osmić-Hajdarević