Iznos novca kojeg naši ljudi iz dijaspore godinama šalju svojim bližnjima u Bosnu i Hercegovinu mnogo je veći od direktnih stranih ulaganja. Kada se tome dodaju i drugi lični dohoci koji dolaze iz inostranstva, poput penzija, privremenih prihoda i drugih izvora, taj iznos dostiže cifru od gotovo 2,5 milijardi eura, pokazala je, između ostalog, studija koju je provela Westminsterska fondacija za demokraciju (Westminster Foundation for Democracy).
Prema zvaničnim podacima popisa iz 2013. u BiH živi oko 3,5 miliona ljudi, ali po istraživanju o radnoj snazi provedenom 2017. godine u toj zemlji živi oko 2,7 miliona stanovnika. Prema podacima koje je prikupilo Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice BiH, u inostranstvu živi najmanje dva miliona ljudi porijeklom iz BiH, od čega oko 1,7 miliona ljudi koji su rođeni u toj zemlji ili oko 56 posto populacije zabilježene popisom iz 2013. Od 2013. do 2017., prema podacima Organizacije za ekonomsku saradnju i razvoj (OECD), iz BiH su emigrirale oko 184.000 osobe.
Još uvijek aktuelna pandemija Covida 19, koja je nastala prošle godine u velikoj mjeri umanjila je broj posjeta naše dijaspore – našoj domovini, a i oni koji su se uz negativan test usudili da dođu u BiH, na graničnim prelazima dočekale su druge neprijatnosti. Iskustvo našeg državljanina E.M. koji živi i radi u Austriji, prenosimo u cijelosti.
Negdje pred novu godinu, odlučio sam da sa bratom i majkom posjetim rodni grad, baku i djeda, te da sretnem brojne prijatelje. U Austriji sam se regularno testirao, te po dobijanju negativnog testa krenuo za Bosnu. Kako sam odabrao dan pred praznik, za očekivati su bile i velike gužve na putu, te se on, sa regularnih sedam sati vožnje, pretvorio u putovanje od čak 17 časova. Na ostalim graničnim prelazima (Slovenija, Hrvatska) sem dugih redova nismo imali drugih problema, sve do dolaska na bosansku granicu. Službenik na graničnom prelazu pogledao je naše pasoše i testove, te nas upozorio da je naš test „istekao“ jer se, prema njegovim riječima vrijeme važenja testa računa od momenta uzimanja uzorka.
Kako navodi naš sagovornik, carinik nije imao razumijevanja, niti za dug put niti za to koliko su poželjeli doći u domovinu.
Čak nam je prijetio i nalogom za izolaciju bez obzira što smo bili spremni odmah ujutru ponoviti PSR test. Situaciju sam riješio podmićivanjem od 100 eura. Petnaest minuta sam pokušavao objasniti, a kada sam izgubio sve argumente pitao sam ljutito: “Šta sada da radim?”, odgovor je uslijedio brzo: “Sto eura smotaj u pasoš!”. Vjerujte da se nikada nisam osjetio tako poniženo.
Naš sagovornik, zbog toga što je svjestan da je i sam učinio krivično djelo, želio je ostati anoniman.
Uradio sam kako mi je rečeno i nastavio put ka kući u Brčkom.
Plate državnih službenika kao i carinika isplaćuju se iz budžeta u koji se, kako smo gore naveli računaju i ogromna sredstva naših ljudi iz dijaspore.
Nadamo se da će toga postati svjesni i nesavjesni pojedinci, koji pored ozbiljnog krivičnog djela, narušavaju ugled kako carinske službe, tako i ostalih institucija drage nam Bosne i Hercegovine.
Ovaj članak je omogućen zahvaljujući velikodušnoj podršci američkog naroda putem Američke agencije za međunarodni razvoj (USAID). Sadržaj je odgovornost Omladinskog centra “Vermont” i Otisak.ba i kao takav ne odražava nužno stavove USAID-a niti Vlade SAD-a.
