U svojoj višestoljetnoj historiji mjesto Palanka, koje se nalazi na južnom dijelu Distrikta na udaljenosti od oko 10-ak kilometara od centra grada, je imala nekoliko važnih događaja koji su obilježili njeno postojanje, no ratno vrijeme od 1992. do 1995. spada svakako među najvažnije etape njenog postojanja.
Piše: Hakija Karić
Nakon što su 30. aprila 1992. srušeni mostovi na rijeci Savi u Brčkom, već narednog dana počinju ratna dejstva kada veliki broj izbjeglica i protjeranih iz Brčkog spas traži na slobodnoj brčanskoj teritoriji, samim tim i u Palanci.
Već 4. maja, pred mjesnom školom, se osniva vojna formacija sastavljena od dobrovoljaca iz Palanke koja broji oko 40 boraca, te se ista uključuje u borbena dejstva kao ispomoć Brčacima koji su stali u odbranu grada.
Narednih mjeseci ta jedinica izrasta u veličinu čete, djelujući u sastavu jednog od bataljona legendarne 108., kasnije 215. viteške motorizovana brigade Armije Bosne i Hercegovine – Brčko.
Kroz Palanačku četu je po evidenciji prošlo 269 boraca, mahom Palančana, uz nekoliko boraca koji su kao izbjeglice iz Brčkog i drugih mjesta stanovali u Palanci. Od ukupnog broja 25 su šehidi/poginuli dok su 122 borca doživjeli ranjavanje.
Palanka je tokom svih godina rata neprestano bila izložena ratnim dejstvima, povremeno kao naselje uz prvu liniju odbrane, ali je ipak ostala nepokorena zahvaljujući najboljim sinovima koji su je branili i odbranili.
U najvažnije i najtužnije mjesece tih ratnih godina ubraja se januar 1994. kada na liniji odbrane gine 5 hrabrih palanačkih heroja.
Sve je započelo 17. i 18. januara uz žestoko granatiranje slobodne brčanske teritorije te snažne napade na skoro sve linije odbrane, kada borci Palanačke čete nadljudskim naporima brane položaje i uništavaju neprijateljski tenk T-55.
Trećeg dana napada, 19. januara, fokus je opet bio na linije odbrane Palanačke čete koji su u konačnici rezultirali ranjavanjem i pogibijom nekoliko hrabrih palanačkih sinova.
Od posljedica teškog ranjavanja toga dana u bolnici umire Halil Cvolić. Nakon toga teško ranjavanje doživljavaju Muhamed – Hame Đonlić i Esed Ahmetbašić te bivaju prebačeni u bolnicu u Tuzlu. Od zadobijenih rana Muhamed umire 27. 1. a Esed 17. 2.1994. godine.
U nastavku borbi toga dana dolazi do pogibije zamjenika komandira Palanačke čete Miralema Ibrišimovića zvanog Miko, te komandira odjeljenja Mustafe Pezerovića.
U čast poginulim borcima i zbog herojske borbe boraca Palančake čete, ovaj dan je opjevan u pjesmi “19. januar”, koju je napisao Brčak Šemsudin – Šemso Sofović:
19. JANUAR
19. januara u jutarnje sate
Dogodi se teško zlo, Dževade komandante
Nema više Hameta, Mustafe, Halila
Komandira Mike, palanačke dike
Nad Palankom našom nadvila se tuga
Izgubismo zauvijek dobra četiri druga
Osveta je stigla odmah, istog dana
Osvetismo zajedno četiri jarana
Pjesma je ubrzo muzički aranžirana a opjevali su je palanački pjevači Ahmo Šabanović, Elvir Čačković i Šefik – Šike Sinanović.
Nakon što je od posljedica ranjavanja preminuo i već pomenuti Esed Ahmetbašić, u ovoj tužnoj i prkosnoj pjesmi se nakon toga našlo i njegovo ime.
Spomenik u čast šehida i poginulih boraca Palanke otkriven je 18. januara 2010. godine i nalazi se pored palanačkog Doma kulture..
(Ovaj zapis u proširenom izdanju i uz neznatne izmjene se nalazi u monografiji PALANKA U VREMENU, objavljena 2014. godine koju je uredio Hakija Karić)
Otisak.ba