Politička i propagandna ofanziva srbijanskog režima dobila je na svome zamahu nakon što je UN usvojio Rezoluciju o genocidu u Srebrenici, ali i pored toga najveću korist mogu izvući samo ako domaći političari prelaku padnu u zamke koje se čine.
Ofanziva koju vodi srbijanski režim ima dva osnovna pravca. Jedan pravac je stvaranje medijske slike u Srbiji posredstvom tabloida kako Bošnjaci na neki način ugrožavaju Srbiju. Vjetar u leđa ovoj priči je na sebi svojstven način dao Aleksandar Vučić tako što je predstavio plan Sarajeva u pet tačaka s ciljem uništavanja Srbije.
Drugi krak ofanzive, koju vodi Beograd uz dobrovoljnu saradnju političara iz Republike Srpske, odnosi se na pokušaj da se država što više ponizi, a da se političari iz Sarajeva predstave kao oni koji urušavaju regionalnu saradnju.
U svojim pokušajima ovakve predstave, Srbija, iako često šalju verbalne poruke prijateljstva, radi ono što iskreni prijatelji sigurno ne bi, a to je da traži eventualne rupe u sistemu kako bi proveli svoju politiku provokacija.
Taktika srbijanske politike se zasniva u tome da uradi očito provokatorski potez, a onda reakciju iz Sarajeva predstave kao eskalaciju. Jasno je to da i dalje Srbija nije spremna da direktno naruši suverenitet Bosne i Hercegovine nego traži rupe u zakonu i političare iz RS-a koji su spremni na sebe preuzeti taj teret.
Domaći političari bi morali da “ne idu na prvu” na svaku vijest koja dođe i da detaljno i temeljno čitaju procedure koje postoje i na taj način spriječe sve moguće propuste koje bi režim u Beogradu mogao da povuče da naruši suverenitet BiH, ali i Bosnu i Hercegovinu i Bošnjake predstavi kao opasnost za stabilnost regiona.
(Klix)
