Rijetko koje područje u BiH kao što je brčansko ima toliko posebnih mjesta te ljudi koji su u vremenu svoga postojanja uradili neku neobičnu i(li) hvale vrijednu stvar, ili su se dokazali nekim svojim znanjem/umijećem, bilo u našem kraju ili negdje drugdje, kao posebne i nadasve interesantne osobe.
Zabilježio: Hakija Karić
Na tromeđi puteva
O svakom mjestu koje pripada brčanskom kraju sigurno bi se puno toga dalo reći, a o nekim mjestima već postoje pisani tragovi poput zapisa i monografija (o Maoči, Palanci, G. Rahiću…). Jedno o tih mjesta je i Brka koja spada u “bisere” našeg kraja, te bi se o njoj i njenim stanovnicima moglo puno toga napisati. Ovdje napominjem da Brka i njene Pobrklije također imaju monografiju o svojoj čaršiji a istu je 2016. godine pod imenom “Brka kroz vrijeme”, pripremila i uz podršku Mjesne zajednice, objavila vrijedna Pobrklinka – Ina Pamukčić-Karagić, trenutno zastupnica u Skupštini Brčko distrikta BiH.
Inače, Brka se nalazi u južnom dijelu Distrikta i udaljena je oko 10-ak kilometara od centra Brčkog, a sama po sebi je, zbog geografskog položaja svojevrsna tromeđa puteva koji se u njoj “granaju” po sjeveroistočnoj Bosni.
Rasadnik sportskih talenata
Što se tiče sporta u Brki, poznato je da je ona oduvijek bila “rasadnik” dobrih sportaša, pogotovu nogometaša. Ovdje ćemo svakako odmah spomenuti bivšeg vrsnog čuvara mreže Miralema Ibrahimovića. On se na početku karijere iz pobrklinskog “Proletera” kao izuzetno nadaren golman, obreo prvo u brčanskom “Jedinstvu” koje je tada igralo u 2. ligi bivše nam zajedničke države, a nakon kraćeg vremena provedenog u “Jedinstvu”, karijeru nastavlja u zagrebačkom “Dinamu”, gdje je kao golman proveo najviše vremena. Prije okončanja aktivne karijere kratko je boravio i u vinkovačkoj “Cibaliji”, turskom “Zeytinburnusporu”, te bihaćkom “Jedinstvu”, gdje se okušao i kao trener da bi se 2009. vratio u Dinamo gdje je i dan danas zadužen za rad s golmanima.
Prije Miralem bilo je svakako još nekoliko dobrih nogometaša kao što su Mirsad Čaušević, Senad Kavazović i drugi koje zbog ograničenog prostora ovdje nećemo pominjati. Međutim, jednog od njih svakako trebamo spomenuti a on se zove Mersed Peštalić koga većina Pobrklija, barem oni stariji, smatra jednim od najboljih nogometaša Brke svih vremena.
U generaciji pomenutog M. Ibrahimovića, te u narednim generacijama pojavila se plejada talentiranih nogometaša od kojih ću nabrojati neke: Amir Smajlović, Nihad Imamović, Fahrudin Salkanović, Ado Čepić, Samir Salkanović, Muhamed Memišević, Amir Čepić, Senad Galić, Mehdin Musić, Nedžad Husejnović, Redžo Hodžić, Rusmir Hadžimuhamedović, Almir Divljanović, rahm. Zijad Behlić, Dino Lubinović, Anis Pamukčić, Ešef Hodžić i drugi.
Vanserijski talent
Ipak, od svih nabrojanih rijetko ko se mogao pohvaliti vanserijskim nogometnim umijećem kako što ga je imao Almir Musić (rođ. 1975.), koji je u ono vrijeme s kraja 80-ih pa sve do početka rata, kao junior već oblačio dres reprezentacije BiH, a čak je imao i poziv u reprezentaciju Jugoslavije. Rat prekida njegovu tek započetu seniorsku karijeru u brčanskom “Jedinstvu”, a nakon konsolidiranja te organiziranja nogometnog života u ratno i poratno vrijeme, Almir postaje i članom prvog tima bh. prvoligaša, tuzlanske “Slobode”.
Naravno da su te teške i neizvijesne ratne godine ostavile traga na Almira koji je također bio vojno angažiran na prvim linijma odbrane, ali i na većini stanovnika našeg kraja koji su živjeli na slobodnoj teritoriji Brčkog, a posebno je ta ratna psihoza imala uticaja na mlade ljude, sputavajući njihov nesmetan psiho-fizički razvoj. Međutim, ako bi uzeli hipotetično da rata nije bilo, ubijeđen sam, a to nije samo moje mišljenje, da bi u Almirovoj nogometnoj “magiji” uživali gledaoci kako u BiH, tako i u zemljama okruženja, a siguran sam da bi dogurao do elitnih evropskih ekipa jer je njegov urođeni talent bila pojava divljenja vrijedna.
Stonoteniseri Brke
Napomenimo na ovom mjestu, kada već govorimo o sportu da pored nogometa Brka zadnjih 15-ak godina ima i jak stonoteniserski klub koji se dugi niz godina takmičio u prvoj ligi BiH, te postizao zapažene rezultate. Za formiranje ovog kluba svakako treba istaći nekoliko osoba, a to su: učitelj Ahmet Trobradović, Hamdo Nišić, Husnija Ibranović, Džemal Pekarić, Jakub Smajlović, Nihad Imamović, i dr. Ovdje moramo spomenuti i sjajne momke koji su često znali u “maloj” Brki “rasturiti” stonoteniserske ekipe iz Sarajeva, B. Luke, Mostara, Tuzle. itd., a njihova imena su: Edin Ibrahimović, Jasmin Nišić, Eldar Jukan i dr., a kao jedan od najboljih igrača starije generacije je svakako Muhamed Memišević zvani Mili.
Tamburalo momče uz…
Pobrklije su također oduvijek voljeli pjesmu i svirku, a mnogi su svirali na raznim instrumentima. Kasnih 70-ih i početkom 80-ih Brka je imala vrlo uspješan i popularan orkestar u kome su godinama tamburale mnoge Pobrklije. Evo imena nekih od njih: Valdet Jakubović, Ejub Tokić, Miralem Ibrahimović, Sadik Hadžić, Ahmet Omerhodžić, Mustafa Imamović, Admir Džaferović (vokal), i dr.
Pored toga, Brka je imala KUD “Osman Rešidović” koje je godinama omladini nudilo sadržaje od velike važnosti za njih same, ali i za zajednicu, kao bitan segment očuvanja običaja i tradicije. U sklopu KUD-a djelovao je također I orkestar u kome su sjajno tamburali rahm. Nedžad Nišić, Kemal Malkanović i dr., uz veliki broj izvođača sevdalinki te novokomponovanih pjesama.
Među najboljim vokalnim solistima svakako je bio rahm. Meho Ahmetašević koji je i za vrijeme rata prkosno znao pustiti svoj glas, kako na liniji, tako i na raznim druženjima boraca u mjesnom Domu ili „Tromeđi“ Halila-Mađara. Za vrijeme rata nastalo je mnogo patriotskih pjesama u našem kraju koje su pjevali Bajro Jukić-Čičak, Huska Halilović, Suad Sulejmani, Šefik Sinanović-Šike, Dževdet Karić, Elvir Čačković, Mehdin Lević-Miko, Safer Golubović, i dr. Autor, jedne od po meni najboljih pjesama, svojevrsnu himnu pobrklinskim gazijama, napisao je Ejub Tokić, a ispjevao je Meho. Njen refren ide ovako:
Gradačačka Bijela kula
Čelić bedem bez rasula
U sredini Brka moja
To je gnijezdo Sokolova
Brka moja u sredini
Cijela Bosna njoj se divi
I Meho je skoro mlad “preselio” na onaj, nadam se bolji, svijet. Ipak, on ostaje da živi zahvaljujući ovoj pjesmi, ali i zbog ljudskosti te dobrote koju je neupitno posjedovao.
(nastavit će se)
VEZANI TEKST:
Otisak.ba
