Brčko: Pravo djeteta ili igranje na kartu vjeroispovijesti?

Ilustrativna fotografija
Autor teksta: Željko Lazarević

Autoru teksta i redakciji portala Otisak.ba, obratili su se nevjenčani supružnici A.i B. iz Brčkog, koji su do prije nekog vremena brinuli o šestogodišnjem dječaku. Dijete je vraćeno na brigu i vaspitanje majci, za koju hranitelji imaju informacije da je osuđena zbog zanemarivanja djeteta, na osnovu samo jedne njene izjave – da hranitelji nad djetetom žele izvršiti vjerski obred koji nije iz vjerske tradicije majke.

Hraniteljka A. iz Brčkog i njen nevječnani suprug B. (identitet poznat redakciji), kao hraniteljska porodica do sada su brinuli o troje djece koje su biološki roditelji odbacili.  Poslednji od njih je „Beban“, dječak koga su tako zvali, jer do treće godine nije imao ime niti matični broj. Osim imena i matičnog broja, za ovo dijete do trenutka oduzimanja djeteta iz hraniteljske porodice, nije bilo poznato – ni ko mu je otac.

Nakon pet godina hraniteljstva, u kojem je dobio ljubav i dom, oduzet im je, ili kako oni kažu otet, budući da nisu dobili nikakvo pismeno obrazloženje zašto im se dijete oduzima i vraća na starateljstvo biološkoj majci koja ga je kao osmomjesečnu bebu ostavila na ulici.

Za Otisak.ba, hraniteljka  iznosi svoju priču.

„Beban je kod nas došao prije pet i po godina, kao osmomjesečna beba koja nije imala ime a iz Pododjeljenja za socijalnu zaštitu, rečeno nam je da ga je biološka majka ostavila na ulici (zbog čega je, kako A. navodi, biološka majka i zakonski odgovarala). Beban je na koži  imao ekceme koje smo zahvaljujući dobroj terapiji brzo uklonili. Ja sam tada uz podršku supruga napustila posao i posvetila se „Bebanu“ u koga smo se oboje zaljubili na prvi pogled“, prisjeća se.

Nevjenčani supružnici posjeduju svu potrebnu dokumentaciju kao i foto i video zapise da su se roditeljskom ljubavlju brinuli od dječaku koji je u njihovoj kući živio duže od pet godina, odnosno do prije dvadesetak dana.

Dok prelistava dokumentaciju, B. se prisjeća trenutaka provedenih sa Bebanom.

„Pamtim svaki njegov novi zubić, svaku ranu na koljenu, svaki osmjeh kojim me je dočekivao kada se vraćam sa posla. Svaki njegov pad ili bol ublažavao sam zagrljajem i riječima; „Ne da tebe B. nikome!“. Upravo na te riječi, Beban me je podsjetio poslednji put kada sam ga vidio u hodniku Pododjeljenja za socijalnu zaštitu, rekavši mi  – Hajde da pobjegnemo odavde, obećao si da me nećeš nikome dati!“, kaže nevjenčani suprug hraniteljke.

Hranitelje, koji  su od 2015. godine brinuli o dječaku koga je biološka majka ostavila, najprije je kontaktiralo Pododjeljenje za socijalnu zaštitu,  sa informacijom da biološka majka želi da viđa dijete. Kažu da se nisu protivili, te da je na početku sve bilo normalno. Dječak je odlazio sa biološkom majkom na tzv. socijalizaciju, najprije na nekoliko sati a potom i na dan-dva. Staratelji kažu da su u nekoliko navrata čuli od dječaka da se biološka majka kao ni njena okolina ne ponašaju lijepo prema njemu a situacija je kulnminirala kada im se djete vratilo sa povredama na glavi za koju takođe posjeduju foto dokumentaciju. Dijete je, navode, izjavilo da je tokom jednog od boravaka kod majke sa sestrom spavalo na podu, dok je majka sa nekim koga dijete naziva „rođakom“, spavala na krevetu u kući kojoj su boravili.

Majka, suočena sa situacijom – nadležnoj službi iznosi informaciju da su hranitelji htjeli nad djetetom obaviti vjerski obred koji ne pripada konfesiji iz koje ona dolazi.

I tu počinje pakao za dječaka i hranitelje – jedna izjava, bez dokaza, postala je utemeljenje svih daljih radnji nadležnih službi.

„Zvala sam biološku majku i molila da samo vidim ili čujem Bebana“, kroz plač govori hraniteljka dječaka. „Nije mi dozvolila uz obrazloženje da ima velike probleme sa dječakom koji,  iako ima skoro šest godina, ne kontroliše urin i stolicu i često mu krene krv iz nosa. Dijete fizički reaguje na novonastalu situaciju. Zvala sam Pododjeljenje, obavijestila ih o svemu, nema nikakvih reakcija“, ističe ona.

Dječak je vraćen biološkoj majci koja nema stan i nije zaposlena. Njima kao doskorašnjim skrbnicima, nije uručeno nikakvo rješenje ili dato obrazloženje zašto više ne mogu da viđaju Bebana, koji je u njihovom domu prohodao, propričao i živio duže od pet godina.

„Ne tražimo da se dijete vrati nama, iako sam kupio i stan za njega te uštedio novac za njegovo školovanje. Poštujemo zakon i sve što je propisano, ako je to da on ne bude s nama,  ali u konkretnom slučaju plašimo se da će neadekvatno okruženje od dječaka sutra stvoriti  društveni problem“, ističe supug hraniteljke.

Poštujući standarde izvještavanja o djeci, najbolji interes djeteta i međunarodne i domaće akte u oblasti prava djeteta  pravni tim Udruženja „Beba više“ predvođen Anom Kotur-Erkić, pravnicom i koautoricom publikecije „Mediji u najboljem interesu djeteta“, koju je objavio UNICEF BiH obratio se Pododjeljenju za socijalnu zaštitu.

„Dopisom smo tražili pojašnjenje – kojim kriterijima se rukovodio postupajući službenik Pododjeljenja, da donese ovakvu odluku. Podsjetila bih da je najbolji interes djeteta da odrasta u sigurnom okruženju, u porodici, koja ne mora, ali i ne treba biti biološka, ukoliko se istim interesom ne rukovodi i da je jako važno da postupajući organi kontinurano, detaljno i s velikim oprezom prate dijete“, ističe Kotur-Erkić.

Kaže, pravo na smještaj u hraniteljsku porodicu je pravo djeteta, i ma koliko hitne situacije nalagale izmještanje djeteta iz okruženja za koje se pojavi sumnja da više nije  dobro za dijete, te okolnosti ne znače da – dijete nadležni organi vrate u drugo neadekvatno okruženje.

„Zakonski, niti jednu odluku od krucijalnog značaja, hranitelji ne mogu donijeti bez dozvole nadležnih službi – što je slučaj i sa vjerskim obredom. Osim toga, hraniteljka već ima istoriju hraniteljstva za djecu koja nisu njene i veroispovijesti njenog supruga i postupajući organ je u rješenju kojim joj povjerava dijete, ocjenjuje kao besprijekornu. Sa druge strane, dijete nije zakonskog uzrasta da da izjavu s kim želi ostati, ali u ovakvim situacijama – jako je važno da stručni tim, uključujući kvalificiranog dječijeg psihologa, s njim obavi razgovor“, pojašnjava pravnica.

Posebno je zabrinjavajuće, kaže, što dijete hraniteljima navodi okolnosti koje mogu ukazivati na počinjenje krivičnih djela.

„Dijete prepričava da vrijeme s majkom provodi u izuzetno nesigurnom okruženju, spava na podu, dakle – nije zbrinuto na način na koji treba biti zbrinuto, a postupajući organ ima obavezu da obavijesti nadležne istražne organe u slučaju takvih saznanja, o čemu čak ne sačinjavaju zapisnik i ne daju isti hraniteljima, a nama, kao udruzi  – odbijaju pristup informacijama“, objašnjava.

Na upit, koji smo poslali, od službe, koja vodi poslove smještaja djece u druge porodice, a koji potpisuje šefica Službe za dječiju zaštitu, dobili smo odgovor koji, bez intervencija, prenosimo u cijelosti:

„Poštovani,

U skladu sa Vašim e-mailom nemamo kompetenciju kao postupaoci ,državni službenici da Vam dajemo odgovore na tražena pitanja,a nezadovoljna stranka u postupku koju navodite ima priliku koristiti  redovni pravni lijek a što joj omogućava Zakon o upravnom postupku BD BiH.“

Postavlja se pitanje – na šta da se žale ljudi, koji od dokumentacije imaju samo rješenje kojim im se dijete povjerava na staranje i o daljim postupanjima nikakav akt nisu dobili, a dijete nije kod njih.

Prebrojavanje krvnih zrnaca, očito, najbolnija je tema Brčko distrikta, u kojoj ni najmlađi nisu pošteđeni.

O ovom slučaju, udruženje „Beba više“, obavijestiće državne organe koji se bave zaštitom prava djece, a javnost o ishodu djelovanja.