Na adrese više medijskih predstavnika stiglo je otvoreno pismo koje potpisuju asistenti u vaspitno-obrazovnom sistemu Brčko Distrikta, a u kom stoji:
“Poštovani predstavnici medija, mi asistenti u vaspitno-obrazovnom sistemu na području Brčko distrikta, primorani smo da se na ovaj način obratimo vama, a time i nadležnima koji, sudeći isključivo i samo na osnovu odnosa koji pokazuju prema nama, i dalje ne razumiju težinu posla koji obavljamo.
Svaka školska godina je stres za mnoge, a usuđujemo se reći ponajviše za roditelje djece sa poteškoćama u razvoju kojima je potrebna pomoć u školi.
Nervozu dodatno pojačava to što se mahom do posljednjeg dana ne zna da li će dijete dobiti asistenta, niti ko će to na kraju biti, zbog ustaljenje prakse da isti asistnet ne ostaje sa djetetom, osim u slučajevima kada roditelji to zahtjevaju. Roditelji najbolje znaju šta smo postigli u radu sa djecom prethodne godine, a nepobitna je činjenica da je sve manje asistenata u nastavi i onih koji su zainteresovani za taj posao.
Iz ličnog iskustva znamo da se posao asistenta olako shvata, ali istina je sasvim drugačija.
Ovaj posao je težak. Traži znanje, strpljenje, ali i srce i dušu jer MI znamo kome pomažemo – onima kojima je pomoć u školskim klupama najpotrebnija. Koji bi da mogu, možda bili i najbolji ambasadori našeg grada da im je sudbina bila više naklonjena.
Ovako, uz roditelje, MI – njihovi asistenti smo im jedina nada će uspijeti da savladaju gradivo kako i u inkluziji i socijalizaciji jer je pravo na obrazovanje jedno od osnovnih na listi ljudskih prava. i to je nepobitna činjenica, baš kao i naš izuzetno loš položaj u okviru obrazovnog sistema.
Asistenti, naime, rade na osnovu ugovora o povremenim i privremenim poslovima koji potpisujemo na početku školske godine i traje zaključno sa 30. junom. Iako po zakonu ovaj ugovor ne smije trajati duže od 90 dana. U zakonu stoji da se uplaćuje penziono iinvalidsko osiguranje (član 40. stavka 3.) dok se nama ovim ugovorom ne isplaćuje NIŠTA.
Nepobitna činjenica jeste da su učiteljima i nastavnicima već dva puta plate povećane pa i onima koji rade po istom ugovoru kao i mi, jer je rasla cijena samog časa po kojem i naplaćuju svoj rad.
Nama je drago zbog naših kolega, ali šta je sa nama? Zbog čega smo izostavljeni, da ne kažemo najmanje vrijedni u sistemu obrazovanja?
Njihova plata, sa toplim obrokom i putnim troškovima, premašuje 2.000 KM, a nama nakon oporezivanja iznosi 1.196 KM. Ali ni tu nije kraj problemima i nelogičnostima. Nemamo pravo na bolovanje ni slobodan dan. Svaki neradni dan, bilo da je u pitanju raspust ili vjerski praznik, nama se odbija od plate. To znači da MI za deset mjeseci, koliko traje nastava, samo tokom pet primamo punu platu, a kada sve to podijelimo sa 12 mjeseci dođemo do cifre da je oko 750 KM, što je ispod minimalca tako ne možemo, a da se ne zapitamo da li se tako plate “obračunavaju” i onima koji nama kroje pravila rada.
Dalje, defektolozi kao i psiholozi i logopedi, imaju normu ČETIRI tretmana sa djetetom dnevno, a MI smo tu osam, devet časova svaki dan. U našim ugovorima stoji da je radno vrijeme osam sati, a s obzirom na to da je ovaj posao veoma zahtjevan, svaki asistent je dužan pisati izvještaje i dostavljati defektologu o samom napretku učenika, a u pojedinim školama i sve testove i provjere koje su učenici radili.
Bez obzira na prilagođeni program koji učitelj/nastavnik dostavi, odnosno ne dostavi asistentu, velika većina nas mora pripremiti nastavne listiće, prilagoditi didaktički materijal, sastavljati testove, a mnogo je teže prilagoditi test, nego sastaviti za djecu tipičnog razvoja.
Ukoliko dijete nije samostalno, pratnja asistenta se podrazumijeva i do toaleta, na svakom velikom i malom odmoru MI smo tu uz njih. U pojedinim situacijama iako se i to kosi sa zakonom nemamo pauzu koju morati imati u toku radnog vremena. Niti jedna priprema za čas, test, čitanje lektira ni dokumentacija se ne računaju u radno vrijeme pa je asistent dužan to pripremiti poslije radnog vremena. U ovom slučaju radno vrijeme prelazi osam sati, a treba imati u vidu i vrijeme koje odvajamo u okviru saradnje sa roditeljima.
Prema novom pravilu, gdje nema više učenika u dežurstvu, pojedine škole zahtjevaju od asistenata da obavljaju posao portira otključavanje i zaključavanje vrata te sprovođenje djece i posjetilaca škole do učionica i kancelarija, iako u mejlu koji je od šefa obrazovanja stigao na adrese svih škola, ne stoji da asistenti dežuraju. U ugovoru koji smo potpisali, doduše, stoji da asistent obavlja sve poslove koje mu nadređeni kaže, ali otvoreno sada pitamo do koje granice to može da ide? Jedan asistent koji je završio nastavnički smjer ili učiteljski, ulazi u nastavu, mijenja kolegu koji je na bolovanju, potpisuje čas, ali ga nema pravo naplatiti.
Činjenica je i da je jedan nastavnik ima normu od 20 časova sedmično na šta mu se računa i priprema za nastavu, dok mi po ovom radnom vremenu imamo otprilike osam časova dnevno što sedmično iznosi i do 40, odnosno duplo više.
S druge strane, od asistenata u vrtićima se ponekad zahtjeva da budu tu od 6:30h do 17:00 sati, koliko ta ustanova radi, iako je i njihovo radno vrijeme osam sati ili bi barem trebalo da bude. Ne možemo da ne naglasimo da je radno vrijeme vaspitača 6 sati i 30 minuta.
Prethodno navedeno je samo vrh ledenog brijega naše svakodnevnice. MI volimo posao koji obavljamo i dajemo sve od sebe da pomognemo onima koji bez nas ne mogu, ali odgovorno stojimo iza svih naših tvrdnji da smo, APSOLUTNO NEZASLUŽENO, u krajnje nezahvalnom položaju u odnosu na sve naše kolege.
Otvoreno pitamo “ČIME SMO TO ZASLUŽILI” i argumentovano tražimo aneks postojećeg ugovora na osnovu kojeg će i nama biti povećane plate i dato pravo na osiguranje.
Nas ne zanima konkurs, o tome se priča od 2023. godine, a mi već koračamo u 2025. Ipak, iako priželjkujemo da što prije bude raspisan i taj dugo očekivani konkurs, insistiramo na aneksu naših ugovora.
I još jedna činjenica za kraj.
NE TRAŽIMO NIŠTA VIŠE NEGO RAZUMJEVANJE ZAJEDNICE I PRIMANJA DOSTOJNA VISOKE STRUČNE SPREME I POSLA KOJI SMO IZABRALI I KOJIM SE PONOSIMO. S ONE LJUDSKE STRANE.
S poštovanjem, asistenti”
