Brčko: Kako postajemo profesionalni „ganjači papira“?

Izvor fotografije: Canva / Ilustracija
Autor teksta: Objektivmedia.com

Stanovnicima Brčko distrikta prosto je nezamislivo da određene administrativne obaveze završe glatko, za jedan dan. Nije to tako jednostavno da dođeš na šalter, uljudno pozdraviš i zamoliš dokument, ovjeru i slično. Ne ide to baš tako.

Mora prosječni Brčak prvo da čeka sat, dva ili tri da dođe na red. Redovi su kod nas normalna pojava. Doduše, nekome dobro dođu jer upravo tokom tih višesatnih čekanja saznaju svakojake sočne detalje iz različitih društvenih sfera.

Može se tako u redovima saznati ko je i na koji način dobio posao na konkursu koji je bio sakriven od javnosti kao najveće blago; sazna se i ko, s kim i na koji način sklapa različite poslove; ko se razveo, oženio, našao ljubavnika ili ljubavnicu, promijenio seksualnu orjentaciju i tako u nedogled. Sve sočne informacije iz prve ruke. Jer, može li iko biti bolje informisan od dugogodišnjih „ganjača papira“.

Kada konačno uspije doći pred šalter s druge strane ga, po običaju, dočeka konstatacija da mu fali bar još jedan papir. I obično je to uvjerenje o prebivalištu, rodni list ili uvjerenje o državljanstvu ne starije od šest mjeseci. Kao da se rađamo i mijenjamo državljanstvo polugodišnje.

Iskusnijim „ganjačima papira“ ovakve situacije su poznate, pa u pričuvi imaju po nekoliko rezervnih nedostajućih papira. Nikad se ne zna kad mogu zatrebati.

Oni mlađi, koji tek stupaju u svijet zvani administrativna zavrzlama, ne mogu da vjeruju da postoje takve apsurdne situacije. Zamislite mladu osobu, koja sa diplomom o završenoj školi ide da se evidentita na Zavod za zapošljavanje. E, tamo je već čeka spisak sa navedenim potrebnim papirima, između ostalog i uvjerenje o prebivalištu.

Izvadi i ovjeri mlada osoba sve potrebno, dobije radnu knjižicu i evidencijski karton, sa napomenom da se obavezno javlja svaka tri mjeseca. U međuvremenu se javi i potreba za zdravstvenom knjižicom, na koju ima pravo kao nezaposleno lice. U knjižici je obavezan pečat Zavoda i pečat Fonda zdravstvenog osiguranja. Ali!!!

Da bi dobila pečate, naša mlada osoba mora priložiti ni manje ni više nego još jedno uvjerenje o prebivalištu. Kao da se na Zavod nije uredno prijavila uz već priloženo uvjerenje. Ili možda jedna institucija nema povjerenja u drugu, pa svaka za sebe traži šta stigne.

Apsurd za apsurdom. Ovdje se mlada osoba zapita u kakav je to svijet odraslih upravo zakoračila. Da li je sve tako nepotrebno komplikovano? Postoji li iko ko bi pojednostavio sistem? Da li je bilo kome palo na pamet da smo postali društvo koje je nepotrebno opterećeno administracijom i to u doba kada tehnologija napreduje brzinom svjetlosti i kada je skoro sve dostupno na tri-četiri računalna koraka?

I dok tako sama sebi postavlja silna pitanja naša mlada osoba staje u sljedeći red i postaje još jedan u nizu „ganjača papira“ kojima fali još jedan papir.