Brčko: Djed od 70 i kusur godina cijeli grad drži kao taoca

Piše: Hilmo Salihović

Poštovana redakcijo Otiska,

Vaš medij je jedan od najobjektivnijih u Bosni i Hercegovini, a to ste potvrdili i uvođenjem rubrike “Mišljenja” u kojoj, vjerujem, svi koji imaju mišljenje mogu ga iznijeti i na taj način skrenuti pažnju javnosti.

Ja sam odlučio da to učinim, naravno, neću vam zamjeriti i ako ovo moje mišljenje ne bude objavljeno. Vrijedi pokušati.

Posmatram ova zbivanja na državnom nivou i baš mi je muka. Ovi naši političari stvari predstavljaju kao da će rat, a neće, pokazali smo da možemo zajedno, ne jedni pored drugih, nego zajedno živjeti.

Posmatram ova zbivanja u našem lijepom Brčkom i tu je tek situacija loša, možda i najlošija u cijeloj regiji.

Ne što se tiče novca, mi smo bogat grad, ali što se tiče pojedinaca koji ovu situaciju čine veoma kompleksnom, a sve zarad ličnih interesa.

Eto, u Brčkom jedan djed od 70 i kusur godina cijeli grad drži kao taoca. Opstruiše sve do čega dođe.

Nešto razmišljam zašto to čini i nakon nekog vremena skontam da on nema nikakvog interesa da se ovaj grad razvija, da živi, da se otvaraju radna mjesta.

On to radi onako kako je učio u nekadašnjim agencijama za koje je radio u bivšoj državi i u kojima je imao kodno ime (to sam našao u knjizi koja tretira ljude koji su bili u UDBA-i).

Naravno da on nema interesa da naše Brčko živi, a i što bi kada su svi njegovi najbliži zbrinuti u Skandinaviji.

Nema djed od 70 i kusur godina interesa da naša djeca imaju zaposlenje, evo moja dva sina su u inostranstvu, silom prilika su otišli jer ovdje nisu mogli naći zaposlenje i sigurnu egzistenciju.

Plačemo i supruga i ja za sinovima, snahama i unučadima, ali šta da radimo kada vodeći političari padaju pod uticaj djeda od 70 i nešto godina koji diktira “umiranje” grada.

Uglavnom, vjerujem da će se moji sugrađani s tim složiti, a možda i poneki i nije znao informaciju da taj djed od 70 i nešto godina živi u blizini graničnog prelaza Brčko – Gunja (EU) i da mu se blizu stana nalazi i automobil, tako da on ako zagusti za svega nekoliko minuta kaže zbogom gradu koji već godinama uništava.

Poštovana redakcijo Otiska, toliko od mene i još jednom napominjem, bilo bi mi veoma drago da ovaj tekst publikujete, ali ako procijenite da ne treba ići, neću se ljutiti i dalje ću nastaviti pratiti Vaš rad.

S poštovanjem.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Otiska.