Rat je u Bratunac stigao sa dolaskom Novosadskog korpusa JNA, polovinom aprila ’92.godine. Do kraja mjeseca JNA, policija i TO Bratunac često upada i pretresa bošnjačke kuće oduzimajući legalno lovačko oružje i pištolje za šta im policija izdaje potvrde uz obećanje da neće biti napadnuti i da mogu mirno živjeti ako predaju naoružanje. Tzv. Krizni štab opštine Bratunac, na čijem čelu je bio Miroslav Deronjić, garantovao im je bezbjednost.
Glogova živjela i disala punim plućima do 9 maja ’92
Selo Glogova nalazi se u dolini oko puta, na dva-tri kilometra od ulaza u Bratunac iz pravca Sarajeva. Prije rata Glogova je imala 1.900 stanovnika Muslimana i oko 700 kuća. Danas ima oko 700 stanovnika i oko 200 obnovljenih kuća.
Mustafa Golić današnji Predsjednik ove mjesne zajednice kaže da se ne voli prisjećati tog vremena jer sve to opet priživljava ali ipak govori kako se nikome to zlo ne bi ponovilo, pogotovo današnjoj djeci.
„Glogova je živjela i disala punim plućima do 9 maja ’92. godine. Nakon toga preživljava nekako… u svojoj boli za najmilijim. Kada cijela Evropa slavi Dan pobjede nad fašizmom, mi tugujemo i sjećamo se naših najmilijih koji su ubijeni na taj dan“, počinje priču Mustafa.
„Tog 9. maja selo je opkoljeno sa svih strana od strane JNA, policije,TO i paravojnih formacija. U ranim jutarnjim satima počeo je napad na goloruki narod. Počelo je ubijanje i silovanje. Napadači su imali čarape i kape fantomke na glavama kako ih ne bi smo prepoznali“, kazuje Golić.
Mustafa Golić dalje svjedoči kako je desetina ljudi i žena ubijena ispred njihovih kuća. Ostali su stjerani u centar sela, gdje su neki mušarci izdvojeni i na očigled njihovih porodica ubijeni.
„Naređivali su da po dvojica nose tijela ubijenih prema Glogovskoj rijeci iza Delića kuće. Ti koji su nosili tjela nisu se više vraćali jer je u njihovoj pratnji išlo po par krvnika, koji su ih ubijali. U toj grupi od 30-tak ljudi bio je i moj otac Šerif, kojega nismo nikada pronašli k’o i mnoge druge“, priča Mustafa.
Toga dana u Glogovoj je ubijeno je 65 mještana među kojima je bilo i djece. Mustafa je bio u grupi koja je dotjerana pred mjesnu džamiju.
„Izdvojili su Almaza Taloviće, Seida Ibiševića i mene i odveli nas u Bratunac u školu „Vuk Karadžić“ koju su pretvorili u logor. Danas se ta škola zove drugačije, valjda da bi se zločin prikrio ali ja sam kao osnovac išao tu u školu, pa dobro znam kako se zvala. Tu su nas tukli, maltretirali. Puno ljudi je ubijeno.”
Njega su vratili u Glogovu kako bi im predao službeni pištolj za koji je kazao kako ga je tu sakrio. Iako je od batinanja imao slomljena četiri rebra, uspio je skočiti u provaliju koja se tu nalazi.
Logori na stadionu i u fiskulturnoj sali
Kada je u Bratuncu krajem aprila i početkom maja ’92 počelo ubijanje i pljačka, muškarci iz okolnih bošnjačkih sela su kao stoka stjerani u Bratunac na fudbalski stadion, koji je služio kao sabirni centar. Najprije su im srpski vojnici oduzimali sva dokumenta, novac i sve druge predmete od vrijednosti da bi se onda tu vršilo odvajanje muškaraca za likvidaciju. Oko 3.000 Bošnjaka je držano na stadionu, gdje su bili prisiljeni da srpskim vojnicima daju svoje lične karte, novac i ostale predmete od vrijednosti.
Sabit Ahmetović je jedan od malog broja onih koji su preživjeli fiskulturnu salu i hangar u Bratuncu. Vratio se još 2001. godine i danas je predsjednik Udruženja logoraša Bošnjaka u Bratuncu. On kaže da je u toj sali bilo zatvoreno oko 700 muškaraca od kojih je oko 200 ubijeno.
Sve sam izgubio, ostao sam sam
Na spomen ploči ubijenim u Glogovoj je 65 imena, gotovo polovina je sa prezimenom Ibišević. Ramo Ibišević kaže da je on tu izgubio sve.
603 ruže bačene u Drinu
Manifestacije Dani sjećanja na Genocid, počela je 3.maja tehvidom u Hranči a zatim su proučeni tehvidi i upriličeni skupovi i u drugim mjestima stradanja, posjete mjestima masovnih grobnica Borkovac, Blječeva, Glogova, Redžići, položeno je cvijeće kod gradskog stadiona u Bratuncu, te u fiskulturnoj sali OŠ ”Branko Radičević” gdje su bili zatočeni Bošnjaci Bratunca. Pored toga, preživjele žrtve su obišle i Ljubovijski most odakle su u rijeku Drinu bacili 603 ruže za ubijene Bratunčane. Centralni događaj višednevnog podsjećanja na ubijene civile, bila je dženaza, održana u Memorijalnom centru Veljaci u subotu 12. maja. kada je klanjana dženaza i obavljen ukop Sabida Ibrahimovića, civilne žrtve zločina počinjenog na području Bratunca 1992.
