Ervin Sejdić je mladi bh. naučnik koji je prošle godine dobio “Predsjedničku nagradu za mlade naučnike i inženjere” u SAD-u.
U razgovoru za Klix.ba kazao je kako mu je ova nagrada, koju je dodijelio tadašnji predsjednik Barack Obama, otvorila dosta vrata i da je dobio projekte koje bez nje sigurno ne bi.
“Kada dobijete ovu nagradu, to je pokazatelj drugim agencijama i fondacijama da ja kao istraživač zavređujem njihovu pažnju. Smatram da je predsjednička nagrada početak mog stvarnog istraživanja, te širenja istraživačkog tima”, rekao je Sejdić za Klix.ba.
Više inovativnosti u edukaciji
Mladi bh. stručnjak 1992. godine je zbog rata napustio svoju zemlju, a izbjeglički put ga je vodio od Hrvatske, preko Mađarske, te na kraju u Kanadu i SAD, gdje se specijalizirao u nekoliko oblasti i na kraju doktorirao.
Ističe kako je glavna razlika između bh. i inozemnog sistema edukacije ta što se u zapadnim zemljama polaže više inovativnosti kod studenata i gaji maštovitost još od osnovne škole.
“To je bitna razlika. Studij elektrotehnike je teoretski sličan u Sarajevu i Pittsburghu jer se uče stvari koje su bitne za elektroinženjere. Ja sam završio u Kanadi gdje su se polagali i drugi predmeti kao što su biznis, menadžment i društvene nauke kako bi, nakon studija, imali što bolji pregled u kom polju bi afektirali naš inženjerski rad”, rekao je Sejdić.
Najteže prikupljanje sredstava
Kaže da, za razliku od evropskih zemalja, u Kanadi i SAD-u mu nije bilo teško da se uklopi niti se morao dokazivati jer je iz BiH.
“Kanada i SAD su otvorene za imigrante i imaju sistem prilagođavanja za osobe koje tu počinju život iznova i uklope se u sistem školovanja. Meni nije bilo teško. Veći je zahvat preseliti se u neke države unutar Evrope”, kazao je mladi naučnik.
Za sve svoje projekte i istraživanja potrebno je da osigura sredstva, tako da svako istraživanje ispadne slično kao kreiranju firme. Sve ovisi od njega i njegove sposobnosti da najprije pronađe novac.
“Biomedicinski inženjering je skup. Zahtijeva opremu, rad s pacijentima, eksperimentalne rezultate da se generišu i snimaju. Dosta vremena provedem tražeći sredstva i pišući grantove za privlačenje sredstava. Ja se svojim projektom bavim već 10 godina i mislim da ću i u narednih 10 jer je dosta kompleksan”, kazao je Sejdić.
Naučna istraživanja napredovala u BiH
Na pitanje da li BiH danas ima sve potrebno za razvoj naučno-istraživačkog segmenta, kazao je da su stvari znatno bolje nego prije 10 godina, te da su istraživački radovi konkretniji i relevantniji u svijetu.
“Možete se baviti naukom i u BiH, ne mora se uvijek ići vani. Profesor Damir Marjanović je jedan od vodećih forenzičara koji rješava slučajeve nestalih osoba iz SAD-a i Kanade, a on je u Sarajevu sve vrijeme. Možete uspjeti i u BiH, samo morate biti dobri u tome što radite. Ponekad je potrebno da ljudi izađu van BiH i vide šta drugi rade, da se na stvara zatvoreni sistem. Mladi studenti trebaju putovati i prenositi znanja i iskustva u BiH. Bitno je da BiH ne kaska za nekim globalnim pokretima u nauci”, naglasio je.
Rad iz ljubavi
Da bi bio uspješan potrebno je dosta rada, ulaganja i odricanja. Sejdić kaže kako nekada radi i po 12 sati dnevno i da je u suštini radoholičar, ali da se ovim poslom bavi iz ljubavi.
“Meni je ovo hobi. Ja ne idem na posao, već idem da se bavim hobijem. Dosta radim, ali pokušavam naći vremena za odmor i druge aktivnosti koje nisu u vezi sa naukom da bih se odmorio. To radim uz dobar film, odlazak u restoran i sportske aktivnosti. Čovjek mora imati odvojen poslovni i privatni život da bi postigao što bolje rezultate na oba polja i važno je držati balans”, poručio je Sejdić.
