Nakon jučerašnje kiše društvene mreže su prepunile fotografije i snimke poplava iz brčanskih naselja, a za oko mi je zapala jedna fotografija rijeke Brke na kojoj se vidi kako je rijeka vratila smeće koje su nemarni ljudi bacali.
Priroda je vratila ono što joj ne pripada.
Prema istraživanjima brojnih naučnika, ljudi su najinteligentnija bića na ovoj planeti, zbog razvijenosti svog mozga, sposobnosti kritičkog razmišljanja i svjesnosti svoje smrtnosti.
Reciklaža kao apstraktan pojam
Ljudska rasa se razvija milionima godina, izgradila je modernu civilizaciju i tehnologiju koja nam olakšava život, a kako onda da i dan danas ne znamo šta da uradimo sa smećem koje proizvedemo?
Kako to da pripadnik tako inteligentne rase skupi svoje dvolitre i druge flaše i umjesto u kante za smeće, kad je već reciklaža apstraktan pojam za Bosnu i Hercegovinu, sve to baci u rijeku?
Rijeku koja bi bez utjecaja ljudi bila čista, koja bi tekla i ulila se u drugu rijeku, koja bi bila dom za hiljade riba, kojom bi nesmetano plivale patke.
U svakodnevnom govoru ako želimo nekoga uvrijediti onda ga nazovemo imenom životinje, a mislim da su životinje te koje bi se trebale naći uvrijeđene jer ih se poredi sa čovjekom.
Svaka životinja ima svoje mjesto na Zemlji i razlog svog postojanja i životinje ne uništavaju svoj jedini dom, ne zagađuju ga smećem, dok su ljudi već odavno prešli granice prenaseljenosti i samim time i granice zagađenja.
Najinteligentnija bića, svjesna posljedica svojih djela, a uništavaju planetu i život nekih budućih generacija.
Egosistem sa čovjekom na vrhu
Ljudi su direktni uzročnici zagađenja, klimatskih promjena, rupa u atmosferi, požara, izlijevanja ulja, industrijskih katastrofa, mesne industrije zbog koje je sada veća nego ikad emisija štetnih gasova i mnogih drugih stvari.
Zašto smo mi kao ljudi toliko sebični i radimo u svoju korist, ne misleći čak ni na svoju djecu, a kamoli na budućnost planete?
Od ekosistema smo napravili „egosistem“, sa čovjekom na vrhu, a životinje i biljke su tu samo zbog koristi ljudi, pa su zbog čovjeka izumrle brojne vrste biljaka i životinja.
Treba da znamo da ova Zemlja bez čovjeka može, čak štaviše bilo bi i bolje, a čovjek ne može bez nje.
Je li evolucija stala na našim generacijama i sada ponovo padamo?
Šta treba da se desi da se probudimo i počnemo graditi za bolje sutra, da umjesto vožnje autom prošetamo, prestanemo sa podržavanjem mesne industrije, počnemo saditi biljke umjesto što siječemo šume zbog još jednog parkinga i prestanemo smeće bacati u rijeku?
Mali koraci puno znače za našu planetu i svako treba da krene od sebe kako bismo napravili Zemlju domom ne samo za nas, nego za sve biljke i životinje i sve buduće generacije.
Autor: Azra Bijedić
