Novinar: Safet Imamović
Regionalno poznati glumac Andrija Milošević u subotu navečer u prepunom brčanskom Domu kulture nastupio je sa predstavom „Zlatni lančić od bižuterije“.
Događaj je organiziralo Udruženje „Stand-Up BH“ iz Brčkog, a Milošević je svojom predstavom, za koju se tražila ulaznica više, do suza nasmijao Brčake.
On je u intervjuu za Otisak.ba, dva sata prije početka nastupa, govorio o ovoj predstavi, liku kojeg tumači, današnjem društvu i svojim gostovanjima širom bivše Jugoslavije.
- Jeste li već bili u Brčkom?
– Brčko je super, očekujem da ću se ovdje dobro zabaviti. Nakon predstave želim obići grad, nešto popiti… U Brčkom nisam prvi put, tačnije, bio sam par puta, ali eto nisam dugo bio pa kao da mi je prvi put.
- Da li Vaša predstava ismijava određene društvene pojave? Kakvu poruku želite poslati publici?
– Naravno. Svakako da kritikujemo, ovo u suštini i jeste satira. Ova predstava je ustvari priča o toj “prodaji duše”, to se odnosi na skoro sve društvene pojave koje su prisutne u našoj sadašnjosti. Ljudi, nažalost, to danas jako često rade, te tim se nameće društvena stigma da je u redu “prodati se”. Ne, nije u redu prodati se i to ne može biti normalno.
- Recite nam malo više o Vašem liku u predstavi.
– Lik kojeg tumačim u predstavi jeste personifikacija prethodno spomenutog “pijačarenja”. Danas se sve može kupiti, to me inspirisalo da napravim ovo u formi kritike, pri tome sam navedeno napravio užasno nekorektno. Predstava kao i lik u određenim momentima imaju određenu gorčinu, ali mislim da je to isto tako jako smiješno jer publika zapravo zna o čemu se radi. Jer nažalost, to mogu vidjeti svakodnevno. Zbog toga sam napravio predstavu, smatram da će poruke ovako najbrže doći do publike, kroz humor.
- Šta mislite o današnjem društvu, koliko je ono demokratično?
– Danas kad ljudi urade nešto pozitivno, odjednom se pojavi 52 imbecila koji koriste društvene mreže kako bi umanjili vrijednost toga, reći će najgore budalaštine misleći da je to duhovito i da su na taj način izrazili svoj stav. Danas na Internetu imate gomilu ne tako dobrih ljudi koji mogu da iskažu sve što misle, a faktički, u tom pogledu komunizam je bio izuzetno zanimljiv, zbog toga što je restriktovao imbecilima “šta mogu da pričaju”. Naravno, posljedica toga je bila i da pametni nisu mogli puno pričati, ali danas kad bismo mogli to regulisati, da cenzurišemo imbecile a da pametnima damo prostora, da uspostavimo neki sistem između komunizma i demokratije, to bi bilo genijalno. Međutim, ta kvazi demokratija znači da svako može sve i da svi možemo sve, a ne možemo sve i ne može svako sve, što znači da ta demokratija ne postoji.
- Vidim da organizujete nastupe širom regije, odnosno na prostorima balkanskih država, primijetio sam da Vaša predstava biva prihvaćena od svih, kako komentarišete to?
– Slobodno recite “na prostorima bivše Jugoslavije”, ja stojim iza toga (smijeh). Pa da, ja inače imam jedan stav a to je da mentalitet više ne postoji. Nema više razlike između Hrvatske i Bosne i Hercegovine, između Srbije i Slovenije i tako dalje. Danas svi imaju svoje šoping centre, svi imaju svoju kapitalističku priču koju ne mogu da isprate, svi imaju iste probleme, svi rješavaju probleme na isti način, ovdje se malo referišem i na politiku. Današnje društvo je izgubilo identitet. Upravo zbog toga danas imate gomilu ludaka koji idu okolo i busaju se u prsa hvalisajući se nekim identitetom. Ljudi se i danas bave prošlošću i nikako ne mogu da krenu dalje, baš zbog toga što identiteta danas manjka. Ako je popust na piletinu i u Crnoj Gori i u Bosni ali i u Hrvatskoj, svi će isto da urade i da dođe do haosa, tako da jedna kokoška danas određuje identitet.
