More

    Aleš Šteger –top ime slovenske recentne književnosti: Bosna je duboko u mom srcu/FOTO

    - Advertisement -

    Na neto završenom Sajmu knjiga u Frankfurtu, gdje je država Slovenija bila gost Sajma, iskoristio sam priliku te više sati proveo na slovenskom paviljonu. Tu su se od prvog do zadnjeg dana smjenjivali programi na kojima je prezentirana Slovenija kao država, a u sklopu toga i slovenska kultura s fokusom na umjetnost i književnost.

    Tekst & foto: Hakija Karić

    Moji Slovenci

    Saznanje da će Slovenija na ovogodišnjem Sajmu biti država-gost, me je obradovalo – bar neko s „naših“ prostora kad Bosne (i Hercegovine) nema –  pored toga, bio sam radostan i zbog mojih Slovenaca koje sam upoznao na raznim književnim susretanjima. Tu prvenstveno mislim na prof. Zorana Peveca i Jurija Hudolina.

    Nakoliko dana prije početka Sajma kontaktirao sam i prof. Peveca i Jurija te saznao da profesor ima zdravstvenih problema, a Jurij mora na put u Italiju, tako da ni jedan ni drugi neće dolaziti na Sajam knjiga. Ta saznanja su me rastužila, ali život ide dalje.

    Hakija Karić i Aleš Šteger

    U putu ka sajmištu čuo sam se opet s Jurijem te ga zamolio da mi za razgovor predloži nekog pisca iz Slovenije koji će biti nazočan na Sajmu. Jurij mi je odmah spomenuo Aleša Štegera, a kad sam mu rekao da sam ga već čitao prevedenog na neke od balkanskih jezika, on reče: Vidjet ćeš, sjajan čovjek i sjajan pjesnik.

    Dolazak na Sajam i neki novi vidici

    Na Sajmu gužva. Raja se zaželjela blizine, buke i mirisa knjiga, nakon barijera koje su nas davile u Covid-pandemiji. Nakon što sam pronašao slovenski paviljon, pitao sam mlađu damu iz organizacije kako da nađem Aleša? Ona mi je odgovorila da Aleš upravo ima nastup i usmjerila me u ograđeni prostora u kome se održavala promocija.

    U dupke punom promotivnom prostoru, Aleš je dvojezično govorio svoju poezije, uz Jureta Torija koji ga je pratio na harmonici. Nesvakidašnja prezentacija poetskog izričaja, koji me je baš oduševio i otvorio neke nove, nekonvencionalne vidike.

    Nakon završetka promocije i gromoglasnog aplauza, uspio sam stupiti u kontakt s  Alešom, zahvaljujući Andreju Lovšinu iz “Traduki” Fondacije (evropska književna mreža), koga sam, također na Sajmu knjiga, upoznao prije nekoliko godina.

    Upoznavanje

    Nakon upoznavanja, kratko sam se predstavio ko sam i šta radim, te koga sve poznajem iz Slovenije. Pomenuo sam Jurija, dr. Peveca, Ivu Stropnika (organizator Lirikonfesta u Velenju), pjesnikinju Petru Koršič, pjesnika Iztoka Osojnika (koga znam još od 2007. godine, sa zajedničkog nastupa u Tetovu, na međunarodnoj pjesničkoj manifestaciji “Dani Naima Frašerija”) i druge. Na Alešovom licu se vidjelo iznenađenje, a nakon što sam mu rekao da poznajem i makedonsku pjesnikinju Draganu Etimovu koja je trenutno na rezidencijalnom gostovanju u Sloveniji, prasnuli smo u smijeh kad mi je rekao da ga ona “upravo prevodi”, na šta sam mu odgovorio  da znam i da mi je Dragana to javila baš u vremenu dok je trajala njegova promocija.

    Poezija otvara prostore

    U vrlo opuštenoj atmosferi dotakli smo se nekoliko tema, te sam, između ostalog, pitao Aleša, pošto izuzetno dobro govori i njemački jezik, da li se njegovi osjećaji podudaraju kada govori poeziju na slovenskom ili na stranom, u ovom slučaju njemačkom jeziku:

    Aleš: Teško je to porediti, svaki jezik, svaka rečenica ima svoju auru, i to su dvije različite stvari. Velika sreća je da imam dragog prijatelja, odličnog njemačkog pjesnika Matiasa Goerica (Matthias Göritz) koji prevodi moje pjesme i onda zajedno pokušavamo i ritmički, a ne samo semantički, da uhvatimo to što pjesma na slovenačkom stvara, koje prostore otvara. Postoji jedna sekundarna stvar, a koja se tiče vremena od prije 20 godina, kad sam bio rezerviran prema interpretaciji poezije, i onda se desilo to da sam došao u kontakt s Jurijem Torijem, koji svira harmoniku, i to me je jednostavno otvorilo, i kao autora, ali i kao čovjeka u prostoru. Na ovaj način tražim komunikaciju s onima koji to žele i kojima se to sviđa.

    Rekao sam Alešu da isto pišem i objavljujem poeziju, ali i da volim promocije gdje se govori tj, prezentira poezija. Pogotovu se radujem kada vidim neki novi, nesvakidašnji način prenošenja poetske misli i da me to što sam vidio na njegovoj promociji oduševilo. Za mene to nije bila samo poezija, nego svojevrstan poetički performans.

    Aleš: Ja to možda ne bih nazvao performansom, jer performans pokušava u prostoru nešto da realizira. Ja bih to nazvao pjesničko-muzički ritual jer on u sebi sadrži neke ritualne koncepte, simbole i geste koji ispunjavaju prostor. Međutim, sve se dešava bez spektakla – samo čovjek, instrument i riječ. Mi već četiri godine nastupamo zajedno, više vani nego u Sloveniji i sve se nekako poklopilo, a i Jure je dobar čovjek, što me veseli jer smo na istoj valnoj dužini.

    Zbog vremenskog ograničenja i drugih obaveza koje je Aleš imao, skratio sam naš razgovor, ali sam mu svakako htio reći da njegovo ime, u književnim krugovima nije nepoznato u BiH, i da je njegova  poezije dostupna i na našem jeziku. Na kraju sam ga upitao kada je opet u planu Bosni u pohode, jer znam da je kod nas gostovao na nekim dešavanjima prije nekih desetak godina?

    Aleš: Iskreno, pomalo mi je krivo, i osjećam se čudno jer u meni postoji ta iskrena želja da nakon 7 ili 8 godina ponovo dođem u Bosnu. Bosna je duboko u mom srcu, i to nije samo neka površna fraza, nego iskren osjećaj. Skoro sam imao jedno čitanje ovdje u Frankfurtu, i nakon čitanja su me pitali o ex-Jugoslaviji, a ja sam tada pričao baš o Bosni jer je za mene neprihvatljivo da Bosna još uvijek nije u Evropskoj uniji, i da vas ograničavaju nekim neshvatljivim propisima i zahtjevima. Veliki sam zagovornik da Bosna što prije postane dio EU, a to kažem iz srca i želim iskreno da se desi.

    Aleš Šteger, rođen je 1973. godine u Ptuju i spada u najpoznatije slovenske autore mlađe generacije. Trenutno živi u Ljubljani. Studirao je komparativnu književnost i njemačke studije, mnogo putovao i debitovao 1995. godine sa zbirkom poezije. Uslijedili su daljnji tomovi poezije, romana i eseja, a njegova djela prevedena su na brojne jezike i dobila brojne nagrade. Aleš Šteger je član Akademije umjetnosti u Berlinu i Akademije nauke i književnosti u Maincu (Mainz), kao i Njemačke akademije za jezik i književnost u Darmštatu (Darmstadt).

    Nedavno objavljeno: Protokoli disanja, pjesme (2023.); Neverend, roman (2022.)

    Otisak.ba

    - Advertisement -spot_imgspot_img

    POSLEDNJE VIJESTI

    - Advertisement -

    POVEZANE VIJESTI

    - Advertisement -spot_img

    Ostavite komentar. NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove autora komentara, a ne stavove portala Otisak.ba. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja jer takvi komentari neće biti objavljeni. Otisak.ba zadržava pravo da određene komentare obriše bez najave i objašnjenja.

    Molimo Vas unesite komentar
    Molimo Vas unesite Vaše ime ovdje

    two × three =