Za Otisak smo razgovarali s Aleksom Bijelićem, jedinim brčanskim dizačem tegova, defektologom. Kako je otkrio ovaj sport? Zašto ga je povezao sa psihologijom? I koja načela su mu pomogla da svoj život preokrene u pozitivnom smjeru? – teme su o kojima je govorio.
Bijelić ističe da se sportom bavio još kao srednjoškolac kada je 2008. „upoznao atletiku“, ali i sopstvenu snagu u dizanju tereta. Trenirajući bacanje kugle i kladiva, bio je stariji juniorski prvak Bosne i Hercegovine u bacanju kladiva, bronzani u kugli, a na nivou Republike Srpske višestruki prvak.
Nakon srednje škole Bijelić upisuje fakultet u Novom Sadu i stječe zvanje defektologa. Kao i većina omladine u Bosni i Hercegovini, po završetku fakulteta 2016. godine razmišljao je o odlasku iz zemlje, pa je na kratko vrijeme otišao kod rođaka u Švicarsku kako bi istražio mogućnosti. Ističe da je boraveći u inostranstvu shvatio da ima previše kilograma i da problema sa zdravljem.
„Bio sam mastan i hronično bolestan“, govori nam Aleksa i dodaje: „Je li moguće da sam se u ovako mladom periodu doveo do ovakvog stanja, ja sam odjednom krenuo sve, krenuo sam da živim čist život.“
Šaleći se objašnjava da je to bila „prelomna tačka“ u njegovom životu, naročito kada je usporedio svoje stanje sa „dekicama i bakama“ koje je vidio kako bez problema trče i nose terete.
Ipak, „iskra“ za powerliftingom javila se kod Alekse kada je prvi put gledao uživo powerlifting takmičenje u Novom Sadu.
„I to mi je probudilo želju, zašto ja nisam na njihovom mjestu, to je samo bila jedna iskra“, objašnjava.
Bijelić se već godinu i po takmiči u ovoj disciplini i trenutno je, kako kaže, jedini u Brčkom, s tim da je primijetio da raste interes i kod drugih Brčaka za ovim sportom. Tvrdi da u BiH nema kapaciteta za ovaj sport pa se, stoga, učlanio u Powerlifting klub Majevica u Bačkoj Palanki u Srbiji.
Nedavno se takmičio u Srbiji na državnom prvenstvu u Zaječaru i završio na šestom mjestu u kategoriji do 105 kg.
Objašnjava da se powerlifting sastoji iz tri discipline: čučnja, potiska s klupe ili benč-presa i odvajanja tega od poda ili mrtvog dizanja.
„Cilj sporta je u sve te tri pojedinačne discipline odraditi po tri pokušaja i podići maksimalnu kilažu u trećem pokušaju. Rezultat se vrednuje sabiranjem sva tri najveća pokušaja i to se zove total. Takmičari se rangiraju po totalu i po wilksu, a wilks je omjer tjelesne kilaže i kilaže koju si digao. Što ti je manja tjelesna kilaže, što si više digao, veći ti je wilks“, dodao je.
Za Bijelića powerlifting je sport koji testira i jača i čovjekovu psihu zajedno s mišićima.
„To je psihološki sport, to je borba samog sa sobom“, objašnjava.
„Teret me drži čvrsto na zemlji. Čovjek se pronađe na samoj ivici gdje moraš da se izboriš ili ćeš ustati ili ćeš se slomiti.“
Zbog ovakvog psihološkog pristupa, kao nadogradnju na svoju primarnu akademsku disciplinu, upisao je postdiplomski studij na Medicinskom fakultetu u Beogradu, a master teza se bavi analizom ličnosti u powerliftingu.
Iako se potpuno našao u svijetu sporta, Bijelić se, u međuvremenu, zaposlio i u struci. Kaže da stiže na sve, pa se poslije primarnog posla u školi bavi i personalnim treninzima s klijentima i pripremama za powerlifting takmičenja.
„Pronađite jasan i specifičan cilj za vas“, poručuje Bijelić svima koji žele promijeniti svoj život nabolje.
„Prije početka bilo koje promjene, da se prvo testira opšte zdravstveno stanje i da se konsultuju sa stručnim licima kao što su: treneri, nutricionisti i ljekari, koji su na prvom mjestu, i da se drže toga. To je najteže, ako nemaš cilja, ne znaš gdje trebaš doći“, savjetuje Bijelić.
Novinarka: Emina Osmić Hajdarević
Foto: Ustupljeno Otisku
