Autor: Adis Mujdanović
Upotreba pirotehničkih sredstava, pa čak i oružja, ukorijenila se u tradiciju obilježavanja praznika na ovim prostorima.
Dok je njihovo korištenje razumljivo kada je riječ o međunarodnim ili državnim praznicima, posebno vatrometa koji se koristi u svrhu zabave i uljepšavanja manifestacija, ne vidim potrebu korištenja pirotehničkih sredstava i oružja tokom obilježavanja vjerskih praznika.
Da budem konkretan, ne ciljajući na samo jednu religijsku grupu niti jedan praznik, ovaj način proslave vjerskih praznika sklon je pripadnicima i islamske i pravoslavne i katoličke religije, najzastupljenijih na ovim prostorima.
Paradoksalno je da se poziva na mir i blagostanje tokom obilježavanja vjerskih praznika, a da se to u praksi pretvara u nemir, nerijetko praćen i obojen i nacionalnim porukama.
Nije potrebno navoditi primjere i izdvajati posebne slučajeve, jer svi mi vidimo da je “nemiran” način proslave u većoj ili manjoj mjeri prisutan kod pripadnika sve tri najzastupljenije religije.
Mentalitet i iskrivljena životna shvatanja
Nameće se zaključak da je sve to stvar mentaliteta ljudi i iskrivljenih životnih shvatanja na ovim prostorima.
Zar proslava vjerskih praznika zaista ne bi trebala da protekne u miru i blagostanju, obilasku porodice i prijatelja, činjenju dobrih djela?
Pozitivnih primjera obilježavanja vjerskih praznika ima i smatram da ih treba javno promovirati u što većoj mjeri.
Nadam se da će se oni vjernici koji “nemirno” proslavljaju svoje praznike jednog dana dozvati pameti i više pažnje posvetiti pravim vrijednostima vjerskih praznika.
Iako se čovjek uvijek nada, teško je očekivati da će se to desiti u skorijoj budućnosti. Bitno je raditi na promjeni svijesti.
