38. susreti pozorišta BiH: Četvrte večeri igrana predstava “Darian, hrvatski kralj samopomoći”

Iz ugla Mladena Bićanića: Darian – heroj novonormalnog doba

Svako doba, pa tako i svaki isječak vremena kojeg proživljavamo, a da bi ga lakše shvatili, odnosno pojmili sebe i druge u tim trenucima kada se baš najbolje ne snalazimo sred tih silnih novina i neobičnih, ponekada i zastrašujućih situacija u koje smo, ne svojom voljom, gurnuti i kroz koje moramo proći, otkrije, manje ili više uspješno, neko lice, neku osobu, neki lik do tada potpuno nepoznat i proglasi ga za svog novog heroja, vođu, predvodnika, koga će obožavati, klanjati mu se i tražiti pod njegovim skutom zaštitu od nepredvidivih, nepoznatih, zloslutnih i često neprijateljskih sila koje odjednom nahrupe u taj vremensko-prostorni univerzum prijeteći da sve što im stoji na putu zatru, unište, prognaju. A taj novi čovjek, novo lice, novi lik, jedina je brana tim nasrtajima, posljednja prepreka koja bi to neimenovano i strašno zlo mogla zadržati, i tako, tom „malom“, preplašenom čovjeku izloženom na vjetrometini zloćudnih sila koje nikada prije nije vidio, nepoznate su mu i strane, pa se otuda i plaši svakog njihovog nasrtaja, ponudio spas i nadu da će preživjeti, da sve to i nije tako zloćudno i bezizlazno i da „sretna budućnost“ ipak postoji, a on, novi junak novog doba, tu je da to sprovede u djelo.

„Darian – hrvatski kralj samopomoći“, nova predstava Satiričkog kazališta Kerempuh, praizvedena prije nešto više od mjesec dana u Zagrebu, a odigrana na 38. Pozorišnim/kazališnim susretima u Brčkom, vodi nas u otprilike takvo jedno doba i suočava sa takvim nekim likom. Autorica je Dina Vukelić /Zagreb 1990. – diplomirala lingvistiku i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu i dramaturgiju na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu/ , često je susrećemo kao dramaturginju u predstavama zagrebačkih i inih teatara, a  kao dramska spisateljica već je doživjela izvedbu svojih komada na kazališnim pozornicama, ali i radiofonski. Znači, nije joj to prvi susret sa teatrom. Režiju potpisuje Krešimir Dolenčić, već desetljećima prisutan u kazališnom miljeu ne samo ovog podneblja, režira dramske i operne predstave, radi i kao profesor na Odsjeku glume ADU Zagreb – čovjek teatra u punom smislu te riječi. Scenu i kostim dala je Valentina Crnković, skladatelj je Ivan Josip Skender, suradnica za scenski pokret bila je Matea Bilosnić. Igra provjerena glumačka ekipa Kerempuha, predvodi je Borko Perić, u naslovnoj roli, potom Filip Detelić, Josip Brakus, Matija Šakoronja, dobar dio ansambla bili su ili su još uvijek upravo studenti sa klase Kreše Dolenčića. Sve pretpostavke za zabavnu, pomalo  crnohumornu, pomalo grotesknu, kazališnu storiju kao da su ispunjene.

Predstavu autorica smješta u kontekst „distopijske satire smještene u blisku budućnost“ kada nesretnom narodu u spas „dolazi superjunak novonormalnog doba, čist, neokaljan i vanjskim svijetom neokrznut Darian“. Spisateljica prati njegov put kroz postaje društva načetog pandemijama, nesrećama, izolacijom i samoćom, doba je dakle poput našeg, kada „…tehnologija i virtualni svjetovi preuzimaju živote, a pojedinca preuzima želja da se pod svaku cijenu spasi i pronađe instant-recept za sreću. Pratimo Darianove susrete, spoznaje, čuda, preobraćenja i njegov gotovo magičan utjecaj na sudbine Nesretnog naroda, jednog pogubljenog kolektiva naše (ne)sretnije budućnosti. U Darianovu nevinom i neokaljanom pogledu na novonormalni (ili nenormalni) svijet otkrivaju se začudnosti i apsurd postojanja“.

Predstava se poigrava mnogostrukošću kazališnih formi i postupaka – čas je to, na samom početku, uvod što će podsjetiti na same početke teatra, neku antičku dramu kroz koju nas vodi drevni kor, trenutak kasnije smo u komornoj drami što se odigrava između oca, gnjevnog i čangrizavog starca  i bića o kojem se brine, ali tako što ga  je zatočio, onemogućio mu izlazak u stvarni, vanjski, živi svijet, Darian tako zapravo i nema predstavu o tomu što se vani uopće zbiva, on se poput nekog autista kreće tim njemu potpuno stranim svjetovima i prostorima, odmah zatim gurnuti smo u virtualni svijet, u blještavilo i šarolikost nekog reality – show-a, u mutne vode TV-medija gdje su granice manipulacije i preoblikovanja ljudskih duša nemjerljive – najzad, i sam glavni junak, Darian, postaje „hrvatski kralj samopomoći“, njegova karizma dovoljna je da preobražava „zalutala“ ljudska bića i stvara od njih nove ljude – da bi sve završilo u toplini ljudskog zagrljaja njega i čovjeka koji ga je odgojio, jer, ne zaboravlja poručiti ovaj komad, topao ljudski zagrljaj, zabranjen i prognan iz ponašanja ljudi u doba vladavine pandemije, jedino je zapravo što odista danas trebamo.

Svatko se tako, naravno, može pronaći među brojnim likovima ovog komada kojim defiliraju posljednji hrvatski filozof, influencerica, producentica razvikane Eva Eden Production, sva ta znana i neznana lica što ih, svakodnevno, promatramo na malim ekranima i što nam tako usrdno nude neku novu, „bolju“ budućnost, ako naravno kupimo njihove proizvode. Prodaju li nam, usto, i mogućnost smijeha, znati ćete nakon predstave.

Piše: Mladen Bićanić
Foto: Dejan Đurković 
--