Senida Karović, predsjednica Unije civilnih žrtava rata Kantona Sarajevo (KS), smatra da je doživotna kazna zatvora Radovanu Karadžiću moralna satisfakcija svim žrtvama rata u Bosni i Hercegovini 1992-1995. godine, javlja Anadolu Agency (AA).
“Drago mi je da je pravda na određen način zadovoljena, da je dobio doživotnu kaznu zatvora. Drago mi je da je osuđen, presuđen za Udruženi zločinački poduhvat po pitanju Sarajeva, terorisanja i ubijanja građana Sarajeva odnosno civila”, kazala je Karović.
Zadovoljna je da su danas vidjeli da je i pored svih “nastojanja da se izjednači žrtva i agresor, međunarodna zajednica uvidjela ko je agresor, a ko žrtva”.
“Ovo je dokaz da svako ko je činio zločin mora odgovarati, da zločin nije isplativ. Ovo je moralna satisfakcija za sve žrtve. Danas treba da budemo zadovoljni i jesmo”, poručila je Karović.
Merisa Karović-Babić iz Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava poručila je da je drugostepena presuda Karadžiću bila nešto što se moglo i očekivati.
“Bilo je i za očekivati da će Međunarodni mehanizam za krivične sudove slijediti praksu Haškog tribunala prema kojoj je Karadžića pravosnažno osudio za genocid na području Srebrenice, za zločine protiv čovječnosti i kršenje zakona i običaja ratovanja”, pojasnila je Karović – Babić.
Nažalost, smatra ona, nema presude za genocid u sedam drugih općina.
“To je bilo i za očekivati”, dodala je Karović – Babić.
Karadžić je pravomoćno proglašen krivim za genocid na području Srebrenice 1995. godine i za progon, istrebljivanje, ubistvo, deportaciju, nehumana djela (prisilno premještanje), terorisanje, protivpravne napade na civile i uzimanje talaca.
Vijeće je potvrdilo da je Karadžić počinio zločine putem učešća u četiri udružena zločinačka poduhvata i to u udruženi zločinački poduhvat s ciljem da se bosanski Muslimani i bosanski Hrvati trajno uklone s područja u Bosni i Hercegovini na koja su bosanski Srbi polagali pravo, i to činjenjem zločina u opštinama širom BiH te u udruženi zločinački poduhvat čiji je cilj bio širenje terora među civilnim stanovništvom Sarajeva provođenjem kampanje snajperskog djelovanja i granatiranja civilnog stanovništva.
Isto se odnosi na njegovo učešće u udruženi zločinački poduhvat s zajedničkim ciljem da se pripadnici UN-a uzmu za taoce kako bi se NATO prisilio da se uzdrži od vazdušnih napada na vojne ciljeve bosanskih Srba i u udruženi zločinački poduhvat eliminisanja bosanskih Muslimana iz Srebrenice u julu 1995. godine.
