Zločini Herceg-Bosne koji lede krv u žilama

Od hercegovačkih logora do Ahmića...

Logor Dretelj [Arhiva]

Politički i vojni lideri samoproglašene Herceg-Bosne osuđeni su prije četiri godine na ukupno 111 godina zatvora kada je za svih šest osuđenika dokazano učešće u udruženom zločinačkom poduhvatu na čijem čelu je bio tadašnji predsjednik Hrvatske Franjo Tuđman. Pravosnažnom odlukom pet haških sudija u srijedu će biti poznata njihova konačna sudbina.

Suđenje šestorici lidera Herceg-Bosne bio je najsloženiji predmet Međunarodnog suda za bivšu Jugoslaviju. Prethodnih 17 godina pred haškim sudijama izneseni su deseci hiljada dokaznih materijala o zločinima vojnih snaga Herceg-Bosne, pripadnika Hrvatskog vijeća obrane (HVO).

Vijeće francuskog sudije Jeana Claudea Antoanettija 2013. godine utvrdilo je kako je Hrvatska učestvovala u međunarodnom oružanom sukobu te da su snage regularne Hrvatske vojske zajedno s pripadnicima HVO-a napadale jedinice Armije RBiH u Hercegovini i srednjoj Bosni.

Antoanetti je utvrdio kako je postojao udruženi zločinački poduhvat čiji cilj je bio uspostavljanje hrvatskog entiteta, djelimično u granicama Hrvatske Banovine iz 1939. godine, a da bi se došlo do ujedinjenja hrvatskog naroda.

Prema presudi iz 2013. na čelu udruženog zločinačkog poduhvata bio je prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman koji je s liderima tzv. Herceg-Bosne dogovorio etničko čišćenje Bošnjaka s teritorije BiH koju su smatrali hrvatskom.

Antoanetti je prilikom čitanja prvostepene presude naglasio niz zločina pripadnika HVO-a, a naročito one u zatočeničkim objektima i logorima kao što su bili Heliodrom, Dretelj, Ljubuški, Gabela…

Heliodrom, južno od Mostara, bio je sabirni logor koji su osnovali lideri i vojnici Herceg-Bosne tokom sukoba Armije RBiH i HVO-a od 1993. do 1994. godine. Prema optužnici Suda u Hagu, HVO je uhapsio stotine bošnjačkih civila iz zapadnog Mostara te ih odveo u Heliodrom. Poslije je uhapšeno još hiljadu Bošnjaka širom Hercegovine te odvedeno u logor. Iako su žene oslobođene, pripadnici HVO-a nisu razlikovali civilne od vojnih zatvorenika.

Hiljade zatvorenika u Heliodromu bili su psihički i fizički maltretirani. Pripadnici HVO-a prisiljavali su ih da ispred njih hodaju kao ljudski štit. Najmanje 54 zatvorenika su poginula u logoru, a 178 ih je ranjeno.

“Pripadnici HVO-a redovno su tukli zarobljenike. Jednog zatočenika u Heliodromu su natjerali da poliže vlastitu krv jer balijska krv ne smije ostati na hrvatskom tlu”, rekao je Antoanetti čitajući presudu prije četiri godine.

Dretelj je bio mjesto gdje su pripadnici Hrvatskih odbrambenih snaga (HOS) zatočili Bošnjake i Srbe. Nakon smrti zapovjednika HOS-a Hercegovine, generala bojnika Blaža Kraljevića, srpski zarobljenici iz Dretelja predani su HVO-u. Poslije raspada HOS-a u Hercegovini krajem 1992. godine, Dretelj preuzimaju vlasti HVO-a. Prema optužnici Međunarodnog suda za Jugoslaviju, pripadnici HVO-a su počeli držati bošnjačke muškarce u logoru od aprila 1993. do aprila 1994. godine.

Preživjeli zatvorenici iz logora pričali su kako su ih tjerali da piju mokraću, jedu kreme za cipele i pasu travu. Svakodnevno su bili izloženi maltretiranju, premlaćivanju i silovanju.

Pored Heliodroma i Dretelja, jedinice HVO-a organizirale su blizu 60 koncentracionih logora u kojima su Bošnjaci mučeni i ubijani. Poznati su još i logori Gabela, Vojno, logor u Ljubuškom… Istovremeno, građani istočnog dijela Mostara bili su žrtve neviđene opsade, a na vrhuncu agresije, 9. novembra 1993. godine, tenkovskim projektilima srušen je i čuveni Stari most.

Vojne snage tzv. Herceg-Bosne prvi put su napale jedinice Armije RBiH u oružanoj akciji u Prozoru koja se desila 1992. godine. Potom su nastavili napadati Gornji Vakuf u januaru 1993. te Mostar u maju iste godine napadom na zgradu Komande Četvrtog korpusa Armije RBiH u zgradi Vranice u Mostaru. Narednih mjeseci sukob se proširio na kompletnom prostoru Srednje Bosne.

Pripadnici HVO-a odgovorni su za brojne zločine u Srednjoj Bosni, a neki od najgorih desili su se u Ahmićima kod Viteza i Stupnom Dolu kod Kiseljaka gdje su stradale stotine osoba, uključujući i veliki broj djece.

Haški tribunal presudio je da su ubistva u Ahmićima bila zločini protiv čovječnosti. Jedan od zapovjednika HVO-a Dario Kordić je izdržavao 25-godišnju kaznu zbog zločina u Srednjoj Bosni, a naročito u Ahmićima iz aprila 1993., ali je oslobođen nakon što je izdržao dvije trećine kazne.

Zoran, Mirjan i Vlatko Kupreškić osuđeni su na kazne od šest do deset godina zatvora za učešće u masakrima, ali su novom presudom 2001. oslobođeni optužbi.

Bivši pripadnik specijalne jedinice HVO Jokeri Miroslav Cicko Bralo osuđen je na 20 godina zatvora. Paško Ljubičić osuđen je na osam godina zatvora, a nakon odležanih dvije trećine kazne pušten je na slobodu, dok je Tihomir Blaškić osuđen na devet godina zatvora.

“Mnogi zločini počinjeni 1993. godine nisu bili nasumična djela pojedinaca, već udruženi poduhvat koji je imao za cilj trajno maknuti muslimansko stanovništvo iz BiH, a na čelu udruženog zločinačkog poduhvata bio je Franjo Tuđman”, rekao je sudija Antoanetti 2013. te dodao kako su u osmišljavanje zločina bili uključeni i Gojko Šušak, Janko Bobetko, Jadranko Prlić, Mate Boban, Slobodan Praljak, Bruno Stojić, Milivoj Petković i Berislav Pušić.

Zločini protiv čovječnosti zbog kojih su zločinci tzv. Herceg-Bosne prije četiri godine osuđeni na ukupno 111 godina zatvora uključuju ubistva, silovanja, seksualna zlostavljanja, uništavanja imovine, zatvaranja, deportaciju i prisilno premještanje Bošnjaka i drugih nehrvata od 1992. do 1994. godine.

U slučaju “Prlić i drugi” u srijedu se sudi bivšim čelnicima tzv. Herceg-Bosne i to premijeru Jadranku Prliću, ministru odbrane Bruni Stojiću, zapovjednicima HVO-a Slobodanu Praljku i Milivoju Petkoviću, zapovjedniku vojne policije HVO-a Valentinu Ćoriću te šefu komisije za razmjenu zarobljenika Berislavu Pušiću.

Oni su optuženi za učestvovanje u udruženom zločinačkom poduhvatu protjerivanja muslimansko-bošnjačkog stanovništva iz dijelova BiH na teritoriju samoproglašene Herceg-Bosne s ciljem pripojenja Republici Hrvatskoj.

Jadranko Prlić je igrao ključnu ulogu u odnosima HVO-a, Herceg-Bosne i Hrvatske.
On je svjesno zatvarao oči pred etničkim čišćenjem koje se događalo u Mostaru. Podržavao je i politiku protjerivanja zatočenih Bošnjaka i njihovih porodica.

Velike ovlasti nad vojnim snagama i vojnom policijom u Herceg-Bosni imao je Bruno Stojić. On je donosio odluke o vojnim operacijama u Mostaru i deložiranju. Nije ulagao značajne napore da se stane ukraj zločinima.

Slobodan Praljak je imao velike ovlasti nad oružanim snagama i vojnom policijom HVO-a. Kao zapovjednik glavnog štaba HVO-a vršio je kontrolu i zapovijedao HVO-om. Bio je informiran o tome da HVO premješta i zarobljava Bošnjake u Prozoru, znao je da će u Mostaru biti počinjeni zločini, znao je za ubistva i ranjavanje članova međunarodnih organizacija. Dao je doprinos u nastojanjima HVO-a u skrivanju zločina u Stupnom Dolu. Djelovao je i kao posrednik između Hrvatske i HVO-a s ciljem ostvarivanja ciljeva zločinačkog poduhvata.

Milivoj Petković je mogao predvidjeti da će djela seksualnog nasilja biti počinjena tokom deložiranja Bošnjaka i vojnih akcija. Omogućio je akcije u Gornjem Vakufu, u Jablanici i učestvovao je u granatiranju Mostara. Petković je planirao ofanzivu koja je dovela do rušenja Starog mosta.

Velike ovlasti nad vojnom policijom HVO-a imao je Valentin Ćorić. On je imao važne ovlasti nad funkcioniranjem mreže zatočeničkih logora HVO-a. Ništa nije poduzeo kako bi spriječio zlostavljanje i ubijanje zatočenika. Jedinice vojne policije angažirao je za deložiranja u općinama Stolac, Čapljina, Mostar i Gornji Vakuf.

Berislav Pušić je znao za masovna hapšenja Bošnjaka u Herceg-Bosni, znao je i za vrlo teške uvjete u kojima su Bošnjaci bili zatočeni, a znao je i za zlostavljanje te slanje zarobljenika na prisilan rad na frontu. Nije poduzeo mjere da bi se uvjeti popravili i zlostavljanja prekinula.

Dok su žrtve Herceg-Bosne na prvostepenom suđenju čekale pravdu nakon 20 godina, brojni Hrvati u BiH, kao i njihovi predstavnici, vjerovali su kako su Prlić i ostali nevini. Svećenici u crkvama u BiH i Hrvatskoj pozivali su vjernike da se mole za optužene. Svoje uvjerenje kako su Prlić i ostali nevini izrazio je čak i tadašnji predsjednik Federacije BiH.

Predsjedništvo HNS-a BiH odlučno odbacuje kvalifikaciju udruženog zločinačkog poduhvata kojom se, kako kažu, pokušalo optužiti i nametnuti krivicu Republici Hrvatskoj, Hrvatskoj zajednici/republici Herceg-Bosni, HVO-u i ostalim institucijama Hrvata u BiH”. Pripadnici HNS-a očekuju izricanje oslobađajuće presude Prliću i ostalima.

Član Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda izrazio je nadu kako odluka Haškog tribunala neće utjecati na političku situaciju u BiH.

Hoće li riječi francuskog sudije Antoanettija iz 2013. godine, napisane na 2.629 stranica, u šest svezaka, biti potvrđene sutrašnjom pravomoćnom presudom pet sudija Žalbenog vijeća Međunarodnog suda za bivšu Jugoslaviju, ostaje da vidimo. Preživjele žrtve zločinaca Herceg-Bosne vjeruju kako će pravda i u ovom haškom procesu konačno biti zadovoljena.

Ostavite komentar. NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove autora komentara, a ne stavove portala Otisak.ba. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja jer takvi komentari neće biti objavljeni. Otisak.ba zadržava pravo da određene komentare obriše bez najave i objašnjenja.

Molimo Vas unesite komentar
Molimo Vas unesite Vaše ime ovdje

seventy five − sixty nine =