Video i fotogalerija: Fondacija Mirza Trumić pomaže Izetu Dediću

Izet Dedić, skromni čovjek, mudrac, filozof, koji živi na putu između Maoče i Rašljana.

Foto: Ustupljeno Otisku (Idemo zajedno, idemo srcem, za našeg Izeta)

Nakon što je 16. maja Fondacija Mirza Trumić na društvenoj mreži Facebook objavila priču o Izetu Dediću, stiglo je mnogo poziva, poruka i želja da mu se pomogne na bilo koji način.

– Između ostalog, želju izraziše i meni nepoznate osobe iz dalekog Beča da posjete Izeta. Naravno da smo izašli u susret i uputili se njemu, međutim, nismo ga zatekli kući, jer Izet bijaše odveo svoje koze na ispašu. Naši dragi gosti ne dođoše ni praznih ruku. Odlučili su ostaviti onu hediju što ponesoše nama da mu uručimo. U nekoliko navrata u toku dana dolazili smo, ali on nije bio tu, pa se u jednom trenutku zabrinusmo jer obično iza podne on je već u svom domu, obavlja svoje svakodnevne poslove.

U večernjim satima odlučih da pokušamo još jednom. Dolazeći, naravno, dočeka nas izdaleka Izetov vjerni pomoćnik, njegova kuja Zara, kako on kaže, dobila je ime jer od slova njenog imena možemo napraviti više imena, kao Arza, Raza itd. Ugledavši mene, prepozna me izdaleka:

“Je l’ ono bješe Selma, Kemina?”

Nasmijala sam se, a šta drugo i da kažem, Izet se razvrijednio, trčkara, kaže u gužvi je, ima naručenog kozijeg sira, mora se isporučiti. Upita me, prije nego i pođoh da kažem da sam dolazila, jesmo li to dolazili, vidio sam, kaže, ja tragove, osjetio sam da je bio neko. Njegove koze već su bile umorne i u svom toru, dočekaše nas veselo, kao da su očekivale goste.

“Ponudio bih vas kafom, ali ramazan, ne znam je li to uljudno?”

Ma ništa mi nije trebalo, samo da ga vidim takvog, raspričanog, vedrog, uvijek si mu dragi gost. Rekavši mu da je stigla pomoć iz dalekog Beča, vidjela sam draž na licu, ali isto tako njegovu skromnost, pa zašto, pa kako, pa nije trebalo. Ugledavši u mojim rukama ubrus papir, reče mi:

“Pa kako znate da mi ovo treba? Nemam papira, a baš mi treba, samo da vidim je l’ onaj što miriše, kupio sam sebi, nije mi valjao, imao je miris na ljubičicu.”

Nemam riječi da to sve dočaram, razgovarali smo sa njim, u stvari samo smo ga slušali, jer u njegovom društvu čovjek se osjeti siromašno na riječima. Neizmjerno je zahvalan na hediji koju je dobio, ali smo mu pripomogli oko njegove koze Slavice koja, kako on kaže, dođe na ovaj svijet prije četiri godine, onog dana kad dobismo novog papa Franju 2013. godine.

Slavicu bijaše boljele noge, pa joj Izet olakša očistivši joj papke i pritom nam pričajući svoje anegdote. Kaže, neki dan se jedna ojarila, 18. maja, pa mu dade ime Osmo, po danu na koji je rođen. Na to sve ne možeš ostat ravnodušan, to je on, to je njegov skromni život.

Izet Dedić, skromni čovjek, mudrac, filozof, koji živi na putu između Maoče i Rašljana. Ovim putem želim da se zahvalim u svoje ime,u ime Fondacije Mirza Trumić, našim prijateljima na posjeti. Također želim da pozovem sve ljude da se uključe u akciju prikupljanja novca za kupovinu ogrjeva za našeg Izeta, prikupilo se novca, ali trebalo bi nam još za neke njegove osnovne, skromne potrepštine, a i da se nađe koji dinar za lijeka, ne daj Bože. Kad sam mu rekla da ćemo mu obezbijediti ogrjev, odbijao je, ali na kraju je zaplakao, zahvaljivao se, kaže, mogu vam jedino kafu ispeći. Apelujem i molim sve dobre ljude da se uključe u našu akciju. Idemo zajedno, idemo srcem, za našeg Izeta – napisala je Selma Trumić.

Posted by Fondacija Mirza Trumić on понедељак 29. мај 2017.

Posted by Fondacija Mirza Trumić on понедељак 29. мај 2017.

Posted by Fondacija Mirza Trumić on понедељак 29. мај 2017.

Foto: Ustupljeno Otisku

Ostavite komentar. NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove autora komentara, a ne stavove portala Otisak.ba. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja jer takvi komentari neće biti objavljeni. Otisak.ba zadržava pravo da određene komentare obriše bez najave i objašnjenja.

Molimo Vas unesite komentar
Molimo Vas unesite Vaše ime ovdje

sixty ÷ twenty =