S oproštajem naše nogometne reprezentacije od kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo, večeras u Talinu protiv Estonije odlazi i jedan od najvećih “Zmajeva” koji je proteklih godina igrao za našu izabranu vrstu – Vedad Ibišević!
Nogometaša i kapitena Herte pamtit ćemo po velikom doprinosu koji je dao za proteklih deset godina u dresu reprezentacije Bosne i Hercegovine.
Debi u Atini
Za A selekciju debitirao je 24. marta 2007. godine na kvalifikacionoj utakmici za Euro 2008 protiv reprezentacije Norveške.
Na prvi gol nismo dugo čekali – postigao ga je protiv reprezentacije Grčke u Atini (2:3).
Zabijao je u svom desetogodišnjem angažmanu u A timu, Vedator, kako ga je prozvao naš kolega Marjan Mijajlović, golove mnogim evropskim reprezentacijama, ali će ostati jedni Bosanac, a možda i igrač u regionu, koji je uspio zatresti mrežu i Brazila i Argentine.
Brazilcima je postigao gol u februaru 2012. godine u prijateljskom meču u Sent Galenu.
Tada smo izgubili od “Karioka” sa 1:2, a istim rezultatom smo poraženi i na debiju na Svjetskom prvenstvu protiv Argentine, kada je reprezentacija Bosne i Hercegovine prvi put u historiji došla do učešća na Svjetskom prvenstvu u nogometu.
Gol u Kaunasu za Mundijal
A, upravo to učešće na Mundijalu omogućio nam je Ibišević.
Vjerujem da nema navijača Bosne i Hercegovine koji ne pamti 15. oktobra 2013. i posljednju utakmici kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo 2014. u Brazilu.
Igrali smo protiv Litvanije u Kaunasu. Dugo smo plelili mrežu ispred gola Litvanaca, tražio se taj gol za prolaz na Mundijal i stigao je u 68. minuti, a pobjedu je donio upravo Ibišević.
Iako u ovim kvalifikacijama nije briljirao, Ibišević je vrijedan respekta i poštovanja. “BH Fanatikosima” i svim navijačima donio je bezbroj radosti, pomagao je mnogima, uvijek bio i nama novinarima na raspolaganju, jer je jedan od rijetkih reprezentativaca, koji se nije libio javiti na naše pozive, ali i mnogih humanitarnih organizacija.
Naravno, ostat će, osim po golovima, ostat će upamćen kada je 2015. godine organizirao iftar za sve učesnike Marša mira u želji da da bilo kakav doprinos u komemoraciji žrtvama genocida u Srebrenici.
Znamo da i u 33. godini može dati još mnogo Zmajevima, ali Vedo je donio odluku, poslije koje teško da ima povratka. Večeras će se oprostiti. Na žalost ne kako bismo svi željeli golovima koji bi nas odveli na Mundijal u Rusiju, ali i pored toga zaslužio je veliki respekt.
Vedo, hvala ti!
