Piše: Dževad Turčalo
Ponukan jednim statusom na društvenoj mreži kojeg prati otužna fotografija spomenika u centru Brčkog koji je podignut u sjećanje na odbrambeno-oslobodilačku borbu i najbolje sinove Bosne i Hercegovine, odlučih napisati nekoliko rečenica.
Strašno je da je u centru Brčkog spomenik šehidima u mraku! Iako nije osvijetljen, on svijetli zbog čestite borbe za gole živote i opstanak Bošnjaka u ovome gradu i u muhadžirluku.
Brzo zaboravljamo one koji su dali ono najdragocjenije, svoje živote, da bi mi bili slobodni i ponosni.
Zaboravljamo majke i očeve koje su sanjale ženidbu svojih sinova, a umjesto toga su ih u najboljim godinama ukopavale jer su branili nas, nas koji ih se uopće ne sjećamo i/li onako stidljivo, tiho.
Žalosna je kolektivna „zaboravljivost“, još žalosnije je što na ovome statusu, koji me i ponukao da pišem, vidim politički motivirane komentare, a zanemaruje se ono glavno – „blijeda“ kolektivna svijest i sjećanje koje brzo hlapi.
Kao šlag, ali onaj gorki, ukisli, jeste da danas u Brčko distriktu Bosne i Hercegovine neće biti mirne šetnje za žrtve genocida u Srebrenici, što je bila praksa u proteklih nekoliko godina i u kojoj je učestvovao veći broj građana.
Pitanje bez odgovora je – šta se događa s Bošnjacima? Završit ću sa onom otrcanom frazom da ponavljamo greške.
Ne, greške se ne ponavljaju, jer jednom se dogodi greška, sve poslije toga je izbor. Nažalost, naš izbor!