Sumnjive javne nabavke u Vladi RS-u, glavni krivci su…

U gotovo polovini resora nije čak propisana obaveza, a još manje odgovornost za praćenje realizacije zaključenih ugovora. Zbog toga je sedam ministara odlučilo da zanemare bilo kakve izvještaje u kojima se barem slovom spominju javne nabavke.

Željka Cvijanović i Milorad Dodik
Glavna služba za reviziju pozabavila se i upravljanjem javnih nabavki u Republici Srpskoj. Revizija učinka je pokazala da u Republici Srpskoj nema istraživanja i analiza problema u javnim nabavkama.Na nivou Vlade RS sve se radi stihijski bez ikakvog nadzora.

Ne izjašnjavaju se o javnim nabavkama

Kako javne, a u praksi sve samo ne javne nabavke izgledaju, još jednom je pokazala revizija. Primjer Vlada RS. Nijedno ministarstvo se nije izjasnilo da je vršilo analize funkcionisanja vlastitih javnih nabavki.

U gotovo polovini resora nije čak propisana obaveza, a još manje odgovornost za praćenje realizacije zaključenih ugovora. Zbog toga je sedam ministara odlučilo da zanemare bilo kakve izvještaje u kojima se barem slovom spominju javne nabavke.

”Posmatrani ugovorni organi internim aktima nisu definisali način vođenja i sadržaj evidencija o javnim nabavkama. Ne posjeduju sistematizovane evidencije i registre javnih nabavki koje bi omogućili adekvatne analize njihovog funkcionisanja. Zaposleni evidencije o javnim nabavkama vode na način kako oni smatraju da je neophodno”, navode iz Glavne službe za reviziju.

Ministarstva nemaju zaposlene za praćenje nabavki

U pet ministarstava nema zaposlenih radnika kojima bi u opisu posla bilo sve što je vezano za javne nabavke. A i tamo gdje to radno mjesto postoji, nije adekvatno popunjeno.

Drastičan primjer nesvrsishodne javne nabavke je izgradnja kućica za naplatu putarine na magistralnom putu Banjaluka-Klašnice. Izgradnja kućica je koštala 2,1 milion KM, i nikad nisu puštene u rad. Za protekle 4 godine, na tom dijelu puta, desilo se oko 20 saobraćajnih nezgoda godišnje.

U toku je postupak za njihovo uklanjanje. Tek nakon završenih radova, biće poznata koliko rušenje koštalo. Odnosno, koliko je ukupno bačeno narodnog novca.

Pljačka i korupcija

Dogovoreni i sumnjivi tenderi omogućavaju milionske pljačke. Vlast ništa ne preduzima, zakon se ne pooštrava. Tenderi, odnosno, javne nabavke na ovim prostorima postali su sinonim za korupciju. Brojke pokazuju da se u tom začaranom krugu izgubi skoro pa jedan entitetski budžet. Nevladin sektor došao do podatka da se nabavljalo svega, od steroida za zatvorenike do brushaltera u jednoj termoelektrani.

Pooštriti zakon

Zakon o javnim nabavkama izglasan je prije tri godine. Tada je zanemareno preko 20 amandmana nevladinog sektora. Upravo iz tih organizacija tvrde da je usvojeni zakon otvorio vrata još većoj korupciji. Ugovori se, kažu, sklapaju sa firmama koje su u vlasništvu ili suvlasništvu političara, koje su kroz javne nabavake dobile oko 300 ugovora vrijednih preko 50 miliona evra.

Novac u privatnim džepovima

Dostupni podaci kažu da se godišnje kroz javne nabavke potroši oko 3 milijarde maraka, a najmanje milijarda završi u privatnim džepovima. Država nije pokazala ozbiljnu namjeru da se uhvati u koštac sa problemom zvanim – oprani, preciznije, ukradeni milioni.

To jasno govori da će se i dalje loviti u mutnom, jer postojeći mulj u Zakonu omogućava materijalnu korist – bez straha od odgovornosti i bilo kakvih sankcija.

 

Ostavite komentar. NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove autora komentara, a ne stavove portala Otisak.ba. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja jer takvi komentari neće biti objavljeni. Otisak.ba zadržava pravo da određene komentare obriše bez najave i objašnjenja.

Molimo Vas unesite komentar
Molimo Vas unesite Vaše ime ovdje

× eight = seventy two