Nekadašnja odmarališta i hoteli gdje su ljetovali bosanskohercegovački radnici sa svojim porodicama, a tokom rata bile uglavnom smještene izbjeglice iz BiH, danas su većinom ruševni objekti na nekim od najatraktivnijih lokacija širom jadranske obale, od Dubrovnika, Gradca, Brača, Brista, Baške Vode, do Trogira, Podgore i Zadra.
Postavlja se pitanje šta će se desiti sa ovom imovinom bosanskohercegovačkih vlasnika nakon što je Hrvatska usvojila zakon prema kojem se ona može dati na korištenje drugim licima do 30 godine.
Samo u Gradcu nalazi se 20 takvih objekata – odmarališta, hotela i dugih nekretnina, ukupne površine od 66.000 kvadrata, kao što su hotel Valter Perić i Đuro Salaj, koji su nekada pripadali Elektroprivredi BiH te SOUR-u Titovi rudnici uglja u Tuzli i Aluminiju d.d. Mostar, a sada su u vlasništvu Federacije BiH.
Ramo Atajić, advokat i čelnik Udruženja za zaštitu ljudskih prava “Slobodni pogledi” koji se već godinama bori za povrat imovine koja je nekad pripadala radnicima, kaže da Hrvatska ne poštuje međunarodni sporazum o sukcesiji koji je potpisala i prema kojem je dužna vratiti imovinu.
“Oni misle da će tako doći do te imovine, jer ja ne znam ko bi pristao da se iznajmi imovina na 30 godina ako se vlasništvo stiče za 20 godina. Znači, ako bi imali neki zakupnički ugovor na 20 godina, po zakonu o vlasničkim odnosima Republike Hrvatske vi biste se imali pravo uknjižiti kao vlasnik, i u tom slučaju BiH gubi svoju imovinu.”
Rješenje pitanja ove imovine bilo je i dio predizborne kampanje sadašnjeg načelnika Gradca Matka Burića koji je Al Jazeeri u telefonskom razgovoru rekao da je po njemu dobro što je Hrvatska usvojila takav zakon te da u slučaju ruševnih objekata glavnu krivicu snosi BiH.
Ističe da su oni ruglo ove općine te da postoji opasnost da će se sruštiti na nekog prolaznika ili postati rasadnik bolesti.
“Općina Gradac nema pretenzije na niti jedan objekt niti će tražiti ijedan objekt koji je bio u bh. vlasništvu nakon što je Hrvatska usvojila ovaj zakon. Čak se oni, prema zakonu, na upravljanje mogu dati i onom tko smatra da je vlasnik. Mi nemamo više vremena za čekanje, nama je doslovno dogorilo ne do noktiju, nego su nam već izgorili i nokti, jednostavno nešto se mora pokrenuti. Da li je ovaj zakon početak toga? Ja se iskreno nadam da jeste.”
Kome pripada imovina
U zakup do 30 godina može se dati imovina na koju se primjenjuje Uredba o zabrani raspolaganja nekretninama na teritoriji Republike Hrvatske iz 1992. godine. To se, prema novom zakonu, može uraditi do sklapanja ugovora kojim će se razriješiti imovinskopravni odnosi nad tim nekretninama.
Hrvatska je takve ugovore potpisala sa Slovenijom i Makedonijom, dok je sa BiH bilo nekoliko pokušaja, a posljednji je propao 2012. godine kada je bh. entitet Republika Srpska tražila da ugovor obuhvati i stanarska prava građana, što je Zagreb odbio.
Iako je Hrvatska potpisala međunarodni sporazum o sukcesiji između država nasljednica bivše Jugoslavije, prema kojem je dužna vratiti imovinu, ona za primjenu sporazuma traži i zaključivanje ovog ugovora o imovinsko-pravnim odnosima.
Burić kaže da je konkretno u slučaju objekata u općini Gradac BiH kriva jer nije utvrdila vlasnika ove imovine.
“Nakon što 27 godina ti objekti stoje prazni i derutni, još se nije u BiH odredilo tko je vlasnik kojeg objekta. Recimo, konkretno, mi smo prije dva mjeseca radili jedan mali trg koji je bio ispred objekta restoran Ekspres i tri pravne osobe iz BiH su došle sa dokumentacijom da je restoran njihov. Nismo zadirali u česticu restorana, ali govorim vam samo koja zbrka vlada, tko je uistinu vlasnik tih prostorija”, kaže Burić.
Atajić ističe da je odmah po završetku rata trebalo uključiti pravnike, ekonomiste i geodete da izvrše identifikaciju, procjenu i uknjižbu imovine, međutim to niko nije uradio.
Kako je ranije za Al Jazeeru objasnio Mirsad Žuga, zamjenik ministra financija i trezora, ujedno i šef Pregovaračkog tima za provedbu Sporazuma o pitanjima sukcesije bivše Jugoslavije, BiH bi pravno trebala ući u svaki objekat putem sudova, što je zadatak Pravobranilaštva BiH, Agencije za privatizaciju u Federaciji BiH i kompanija. Međutim, kako je dodao, taj proces koči to što Hrvatska najprije zahtijeva potpisivanje već spomenutog ugovora o imovinsko-pravnim odnosima.
S druge strane, u BiH ne postoji jedinstven registar ukupne imovine u Hrvatskoj, niti procjena njene vrijednosti.
Agencija za privatizaciju u Federaciji BiH je formirala Centralni registar pasivnog podbilansa te posjeduje podatke za imovinu čiji su vlasnici privradna društva iz FBiH, a ista je isknjižena u pasivni podbilans na teret kapitala.
“Dakle, imovina Federacije BiH u Republici Hrvatskoj sastoji se od hotela, odmarališta, poslovnih i stambenih prostora, zemljišta, šuma i sl. U Republici Hrvatskoj postoji 90 objekata. Imovina iskazana u pasivnom podbilansu privrednih drušava uglavnom je devastirana, iako su opštine na čijem području se nalazi imovina bile dužne da kao dobri domaćini istu čuvaju”, kaže direktor agencije Amer Bekrić.
Imovina se procjenjuje na 10 milijardi eura. Atajić ističe da je sam platio sudskog vještaka da procijeni vrijednost imovine sindikata i drugih vlasnika.
“Dao sam mu spisak gdje šta ima, on je procijenio na najmanje dvije milijarde eura, a kaže može se računati i do 15 milijardi, to je toliko novca da nam ne trebaju krediti da zaposlimo sve nezaposlene da nam omladina ne ide po Evropi, da tamo gladuju.”
‘Ljudi iz BiH primili novac da zaborave imovinu’
Prema riječima Atajića, objekti u Gradcu vrijede više od 20 miliona eura. Agencija za privatizaciju FBiH u više navrata pokušala je prodati određene nekretnine, prije svega hotel Đuro Salaj i odmaralište Valter Perić u Gradcu, ali nije uspjela.
“Razlozi zbog kojih nisu prodani su niske ponuđene cijene u odnosu na procijenjene vrijednosti. Do sada nije niti jedan objekat srušen, u slučaju da do rušenja dođe Agencija će zatražiti pravičnu naknadu od nadležnog organa države Hrvatske koji je naložio rušenje objekta”, kaže Bekrić.
Atajić prepričava da se godinama obraćao svim najvišim zvaničnicima i institucijama u BiH, ali nikada nije dobio odgovor.
“Naši dužnosnici, ako ih možemo tako nazvati, nisu ništa učinili, niko ništa nije tražio. Ima tu i korupcije, ja sam tragajaći za tim nekretninama naslušao se svega, da su ljudi iz BiH primili velike količine novca da se to jednostavno dole zaboravi. To je nevjerovatno.”
Na pitanje koje je rješenje i kako BiH može vratiti imovinu, ovaj stručnjak za međunarodno pravo kaže da se može podnijetiti tužba preko Pravobranilišta BiH na Međunarodnom sudu pravde u Hagu. Naravno, dodaje, ukoliko postoji volja i saglasnost političara u BiH.
