Neriješeno pitanje granice između Bosne i Hercegovine i Srbije posebno se odražava na život stanovnika dijela Opštine Rudo. Brojne sporne tačke – ni u jednoj ni u drugoj državi. Problema u fukcionisanju na pretek. Posjetili smo neka mjesta.
Tek minut vožnje automobilom od Rudog nalazi se most za koji mnogi smatraju da bi mogao biti buduća granica između BiH i Srbije.
Sa samog mosta već je pogled na Srbiju. Ulazimo na teritoriju druge države. Nema graničnog prijelaza. Nema kontrole. Nema pitanja. Vozimo kroz Srbiju. Prvo naseljeno mjesto – Sjeverin.
Sjeverin bi se trebao pripojiti BiH, prijedlog je načelnika Opštine Rudo Ratka Rajaka, ako će se već razmjenjivati teritorije. Mještani Sjeverina su, kaže načelnik, decenijama naslonjeni na Rudo. Tamo su im radna mjesta, djeca tamo pohađaju škole. No ovaj prijedlog načelnik nikada nije predočio vlastima RS niti države BiH jer sa njima nikada nije imao sastanak. Tek nedavno su mu, prvi put nakon 2010. u posjetu došli predstavnici Državne komisije za pitanje granice koji su izašli na teren. Ipak, mještani Sjeverina imaju drugačiji stav – oni ne žele u BiH.
“Živim cijeli život u ubjeđenju da sam u Srbiji i djeca su mi rođena u Srbiji. Nemam neke veze sa Bosnom iskreno, nemam ništa ni protiv, ali to je to”, rekla je Abela Šakapara iz Sjeverina.
Mesud Šakapara iz Sjeverina kaže: “Ima gore u Međurječju jedan dio groblja – pola je u Srbiji, a pola u Republici Srpskoj. Ima čovjek štalu isto – pola je u Srbiji pola u RS. Mi uzimamo sad momentalno od Republike Srpske struju, ali plaćamo Srbiji struju.”
Par kilometara niže. Ponovo smo na teritoriji BiH. Mjesto Ustibar. Jedno u nizu mjesta sa lijeve strane rijeke Lim, koje Srbija priželjkuje. A i građani – bez obzira na nacionalnost stava su da bi život bio lakši. Posebno kada je riječ o liječenju. Jer iako je mnogo bliža bolnica u Priboju – oni koji nemaju novca platiti usluge u drugoj državi – moraju mnogo dalje putovati. Do Višegrada ili Foče. No, to ne znači da pripajanje teritorije ne otvara niz pitanja.
Seid Fazlić kaže sljedeće: “Mi smo ljudi koji bi najradije ukinuli sve granice. Ali tu je pitanje državljanstva. Ljudi iz mjesta koja bi se pripojila Srbiji morali bi postati građani Srbije, da li bi mogli postati s obzirom na to da su ti režimi vrlo pooštreni sada. Nemam pravo mišljenje da li bi to bilo dobro, možda bi, ali razdvajati ljude, ići tamo – ovamo to je malo teže pitanje.”
Nešo Kovačević ističe da 90 posto stanovništva ne radi.
“Sve što zaradimo je kopajući neke kanale i kada trebamo do zubara idem u Višegrad ili Bijelo Polje jer u Priboju me neće niko primiti, neće ni u Foči pa neće ni u Višegradu.”
Posebno je specifično područje Međurječja. Enklava – kaže načelnik. U BiH, ali potpuno okružena Srbijom. Na pitanje šta bi značilo za Opštinu Rudo da se i Međurječje, Štrpci i sva teritorija BiH s donje strane rijeke Lim pripoji Srbiji, načelnik Rudog Ratko Rajak odgovara:
“Ako bi se u potpunosti izašlo u susret zahtjevima Srbije oni bi se mogli oslikati u površini otprilike 40 kvadratnih kilometara i negdje oko 1.500 stanovnika bi bilo u opsegu tog zahtjeva. Sem toga tu je i puno drugih komplementarnih vrijednosti koje puno znače Rudom. Imate tu jako kvalitetna poljoprivredna zemljišta, značajnih infrastrukturnih objekata i prirodnih bogatstava.”
No, ni on, ali ni mještani ne pitaju se mnogo u čitavoj priči. Strahuje se od toga da će se raspodjela dogovoriti i da će samo jednoga dana biti obaviješteni. Vlasti Rudog da su ostale bez dijelova Opštine, a mještani da su državljani druge zemlje.
