Samomedikacija ugrožava živote miliona ljudi

    U pojedinim ustanovama se zatvaraju programi nekih operacija zbog visoke otpornosti bakterija na sve antibiotike.

    Antibiotici su djelotvorni samo kod bakterijskih infekcija, dok na viruse ne djeluju [Al Jazeera]

    Upotreba antibiotika u svijetu je značajno porasla, a ni regija nije imuna na takav trend. Zbog toga, upozoravaju stručnjaci, raste i otpornost na antibiotike, čime su direktno ugroženi milioni ljudi. Već danas, pokazuju studije, rezistencija na ovu vrstu lijekova bude odgovorna za smrt 700.000 ljudi.

    Jedan od uzročnika ovakvog stanja je samomedikacija, odnosno odluka građana da sami sebi prepisuju lijekove i određuju doze, kažu sagovornici Al Jazeere, iako često ti lijekovi nisu ni namijenjeni za njihov konkretan problem.

    Profesorica Arjana Tambić Andrašević, liječnica mikrobiologe sa klinika za infektivne bolesti “Dr. Fran Mihaljević”, pojašnjava da su antibiotici djelotvorni samo kod bakterijskih infekcija, dok na viruse ne djeluju.

    Ona dodaje da u cijeloj Evropskoj uniji važi zakon da se antibiotici ne mogu izdavati bez liječničkog recepta, ali se u raznim državama tog zakona različito dosljedno pridržavaju.

    Tako u zemljama Zapadne Evrope građani ni ne pomišljaju tražiti antibiotik bez recepta, dok građani u mnogim zemljama južne i istočne Evrope, usprkos zakonu, lako dobivaju antibiotik bez recepta u apotekama.

    Problem je posebno izražen u mnogim nerazvijenim dijelovima svijeta, gdje je uobičajeno kupovati antibiotike bez recepta, a alarmantna je mogućnost kupovine lijekova preko interneta.

    Pogrešna upotreba

    Magistrica farmacije Lejla Hubanić govori da iskustva iz njene desetogodišnje prakse pokazuju da veliki broj građana često antibiotike koriste u slučaju virusnih infekcija, a najčešća upotreba je prilikom uobičajenih prehlada, pri čemu ovaj lijek ne djeluje. Osim toga, građani često imaju tendenciju da sami sebi odrede određenu terapiju na osnovu iskustva koji im je jednom pomogao ili na osnovu savjeta svojih prijatelja i porodice. Tako, primjera radi, osobe kojim su antibiotici bili jednom prepisani za problematiku akni imaju običaj ponovno uzimati ovaj lijek bez konsultacija sa ljekarima kada im se vrati problem s kožom, iako su već vjerovatno stekli otpornost na određeni antibiotik.

    Kako kaže, kroz razgovor s pacijentima, ali i kolegama, utvrđeno je da građani često jedni drugima daju lijekove koji im više ne trebaju, kako bi se sami liječili, čime sebi mogu stvoriti otpornost na određene lijekove, ali i direktno ugroziti život, u slučaju da im zbog određenog zdravstvenog stanja takvi lijekovi ne odgovaraju.

    Također, građani često smatraju da znaju bolje od farmaceuta, koji su praktički posljednja linija zaštite pacijenata, i ljekara, ili su skloniji slušati savjete isto tako “upućenih” prijatelja i rodbine, a veliki problem je i donošenje dijagnoza uz korištenje interneta.

    Sve to dovodi do problema koji ugrožavaju živote miliona ljudi širom svijeta.

    Profesorica Tambić Andrašević pojašnjava da je razvijanje otpornosti na antibiotike evolucijska prilagodba bakterija na okoliš, a tom razvoju otpornosti posebno pogoduje dugotrajno izlaganje malim dozama.

    “Otpornost na antibiotike nije odmah vidljiva kao problem, jer se razvija u bakterijama koje normalno žive u ljudskom tijelu i samo ponekad kad zalutaju na krivo mjesto izazovu infekcija. Većinu otpornih bakterija, stoga, ne primjećujemo”, kaže stručnjakinja za mikrobiologiju.

    Manji izbor

    Zbog raširene otpornosti među bakterijama imamo sve manji izbor antibiotika, a u pojedinim dijelovima svijeta raširene su već bakterije otporne na sve antibiotike, pa se u pojedinim ustanovama zatvaraju programi nekih operacija jer se više ne može ići u rizik izlaganja pacijenta infekciji, ističe ona.

    Osim toga, kažu sagovornici Al Jazeere, posljedica nepravilne primjene antibiotika je i porast alergijskih reakcija i neželjenih efekata, kao i povećani troškovi liječenja, jer je s vremenom potrebno koristiti sve jače i jače lijekove.

    Ipak, pitanje je koliko će se promijeniti svijest građana regije po pitanju neadekvatne upotrebe lijekova.

    Tako penzionerka Vera Vidović govori da, na osnovu vlastitih iskustava, dobro zna koji joj lijekovi trebaju za određene probleme. Znalo joj se dešavati, kaže, da joj je potrebna “udarna” doza antibiotika za određene upale, ali da joj ljekari i apotekari nisu htjeli pomoći.

    “A vidite kako se danas završavaju fakulteti, kako se dolazi do posla. Pola njih i ne zna šta je pacijentima i kako da ih liječe”, kaže.

    Iako do nekih lijekova ne uspijeva doći na osnovu preporuke ljekara, ipak se snalazi i uglavnom nađe sve što joj treba. Neke njene prijateljice imaju lijekove koji im više ne trebaju, ona ima lijekove koji joj više ne trebaju, pa se međusobno pomažu, dodaje. A, osim toga, ima “svoju curu” u apoteci, koja joj nekad neke lijekove da bez recepta.

    ‘Stvarni razlozi’

    Za otpornost na antibiotike se ne brine, jer do sada nije imala problema. “U krajnjem, vidite šta nam stavljaju u hranu, u vodu, kakav nam je vazduh? I trebamo se brinuti za te neke probleme sa antibioticima?”, pita.

    Osim toga, dodaje, ne bi je čudilo da se priča o otpornosti antibiotika plasira “kako bi se prikrili lopovluci u zdravstvu, koje nema para da pokrije troškove liječenja svojih korisnika”.

    Farmaceutkinja Hubanić je svjesna da ni ljekari ni apotekari nisu sveznajući i da je moguće pogriješiti u dijagnozama. Zato je uobičajena konsultacija farmaceuta s nadležnim ljekarom u slučaju prepisane terapije, ako smatraju da nešto nije u redu, kako bi se došlo do najboljeg rješenja i najboljeg tretmana za zdravlje pacijenata, što znatno umanjuje sve negativne posljedice liječenja.

    Upotreba antibiotika u svijetu porasla je za 65 posto između 2000. i 2015, posebno u nerazvijenim i u srednje razvijenim zemljama, pokazuju istraživanja, a procjenjuje se da je širom svijeta njihova upotreba 2015. bila 42,3 milijarde standardno propisanih dnevnih doza za odrasle osobe.

    Profesorica Tambić Andrašević navodi da potrošnja antibiotika u Hrvatskoj ne mijenja bitno zadnjih godina, gdje se više od 90 posto antibiotika se potroši ambulantno, odnosno za blage infekcije, a većina njih su i virusne etiologije.

    U Hrvatskoj ambulantna potrošnja odgovara otprilike evropskom prosjeku što iznosi gotovo 21 DDD/TID (definiranih dnevnih doza na hiljadu stanovnika dnevno) – to znači da skoro svaki stanovnik popije jednu kuru antibiotika godišnje, a to ne odgovara učestalosti teških bakterijskih bolesti, dodaje.

    Do pisanja ovog članka Al Jazeera nije dobila podatke o upotrebi antibiotika u drugim zemljama regije.

    Ostavite komentar. NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove autora komentara, a ne stavove portala Otisak.ba. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja jer takvi komentari neće biti objavljeni. Otisak.ba zadržava pravo da određene komentare obriše bez najave i objašnjenja.

    Molimo Vas unesite komentar
    Molimo Vas unesite Vaše ime ovdje

    three + five =