Safet Imamović: Političari pričaju samo ono što mi želimo čuti

    Politika u našem društvu se može svesti na to da političari ipak igraju kako narod svira, piše Imamović.

    Nesloga među narodima u BiH odražava se i na političku scenu [The New Yorker - Ilustracija]

    Piše: Safet Imamović

    U našem društvu nekako je uvriježeno da su političari dežurni krivci za sve ono što nam se dešava.

    Da su krivci, da, ali da li možemo reći da su apsolutni krivci što smo jedna od najnerazvijenih država na Starom kontinentu? Nisu!

    Mnoga poznata lica, koja su danas aktivna na političkoj sceni, zagovarala su drugačije ideologije.

    Ideologije, koje bi možda i mogle da se asimiliraju u našem društvu i da ovo društvo odvedu par koraka unaprijed.

    Pričalo se puno više o ekonomiji, pričalo se puno više o suživotu i harmoniji, ali evidentno je da to kod nas „ne pije vode“.

    Narod je žiri, narod bira pobjednike

    Aktuelni odnosi naroda u društvu se direktno oslikavaju na političku scenu. Ljudi, na osnovu onoga što im politički akteri ponude biraju ko će ih voditi i šta žele u budućnosti.

    Tako barem ide na tržištu, tako se postavljaju trendovi.

    Bez obzira na to koliko smo odani određenim političkim opcijama, ne možemo reći da imamo usku političku ponudu.

    Prosječan građanin ove države, koji je iole malo politički edukovan, svjestan je činjenice da u Bosni i Hercegovini postoji više od sto različitih političkih partija.

    Iako mnoge od tih političkih partija imaju slične statute, to ne mijenja brojčano stanje i političko-ideološke ponude.

    Istina, postoji i mnogo političkih opcija koje imaju samo predznak određene ideologije, dok u praksi to izgleda sasvim drugačije.

    I danas-dan su na sceni komunisti, liberali, opcije koje naginju savremenim proevropskim politikama, neoliberali i tako dalje.

    Ali sudeći po rezultatima izbora u posljednjih par decenija, narod voli provjerene, odnosno one koji na svojim političkim skupovima pjevaju i dijele besplatne obroke.

    Kad ne ide po planu, okreni ploču

    Cilj svakog ambicioznijeg političara jeste da ostane, odnosno, da se domogne vlasti. Opozicija kod nas je generalno nepopularna i uglavnom teži ka nekim pansocijalističkim idealima. Ti ideali su dobri za „raju“, za običan narod koji te ideje voli da sluša.

    Međutim, čak ni to, određenim političkim partijama koje su uglavnom jugofilične, nije dovoljno da se domognu komada vladavine.

    Stoga se kod njih javlja apatija, a transferi ubrzo dolaze i priče se mijenjaju.

    Kod nas je kratak put od konzervativca do liberala, a još kraći od ljevičara do desničara.

    Ali kako kriviti ljude zbog nekonzistentnosti, naročito zbog toga jer kod nas prolaze samo određene politike i nije do njih što mi volimo da slušamo jednu te istu priču godinama unazad.

    Politika u našem društvu se može svesti na to da političari ipak igraju kako narod svira.

    A narod mora preuzeti odgovornost za stanje u društvu, jer često zaboravimo da su ti političari upravo pripadnici tog istog naroda koji u svima traži krivce osim u sebi.

    Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Otiska.

    Ostavite komentar. NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove autora komentara, a ne stavove portala Otisak.ba. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja jer takvi komentari neće biti objavljeni. Otisak.ba zadržava pravo da određene komentare obriše bez najave i objašnjenja.

    Molimo Vas unesite komentar
    Molimo Vas unesite Vaše ime ovdje

    × four = sixteen