Pijanistkinja i profesorica muzike iz Novog Pazara Naka Nikšić se izučavanjem narodne tradiicje, pogotovo muzičke, bavi već petnaest godina. Ona je uspjela da realizira projekat zaštite mesinganog instrumenta pirinče, koji se zadržao u tradiciji Bošnjaka Pešterske visoravni i regije.
Pokrenula je i u toku je procedura da se ovaj instrument uvrsti kao element nematerijalnog kulturnog naslijeđa Bošnjaka u Srbiji, javlja Anadolu Agency (AA).
Nikšić, koja je umjetnica i predavač na univerzitetu, kaže da zvučna osnova sredine u kojoj živi dijete utječe na muzičku percepciju i kasnije cjelokupno muzičko obrazovanje.
Instrument nepoznat u Novom Pazaru
Istraživala je muzičku građu na području ove regije i osvrnula se na instrumentalnu tradiciju, konkretno i na duvačke muzičke instrumente. Naišla je na podatak koji se zove pirinčova frula, za koju nije bilo detaljnijih podataka sem jedne ilustracije. Pripremajući magistarski rad pokušavala je da dođe do više informacija, ali je u Novom Pazaru taj instrument bio potpuno nepoznat.
Kasnije, pripremajući doktorski rad Nikšić je na temu “Primjena novopazarskih pjesama u nastavi muzičke kulture”, konkretno za postavku muzičke pismenosti, došla u poziciju da treba pokazati i ukazati koliko muzička sredina u kojoj dijete živi zapravo utječe i na postavku muzičke pismenosti. Nije odustajala od instrumenta pirinče, pronašla ga je kod narodnog svirača Mujka Ugljanina iz sela Dolovo u tutinskoj opštini. Ugljanin je jedan od nekolicine preostalih narodnih virtuoza na tom skoro zaboravljenom instrumentu.
Nedovoljno finansiranje
Nikšić i Kulturno-umjetničko društvo mladih Novi Pazar su u cilju zaštite od zaborava pirinče aplicirali na Konkursu za finansiranje ili sufinansiranje projekata iz oblasti kulturnog naslijeđa u RS u 2018. godini – oblast nematerijalnog kulturnog naslijeđa koji je raspisalo Ministarstvo kulture i insformisanja Republike Srbije. Nadležna komisija je pozitivno ocijenila ovaj projekat, tako da je on od strane ovog ministarstva (mada u značajno manjem iznosu od potrebnog) finansiran u 2018. godini.
Kako pojašnjava autorica i nosilac projekta, u nizu aktivnosti su bili dokumentovanje ovog instrumeta i sviranje na njemu, kao i prikupljanje podataka koji će kasnije koristiti za registrovanje ovog muzičkog instrumenta za nematerijalno kulturno naslijeđe.
Radionici za izradu pirinče prisustovalo je 25 osoba uzrasta od 16 do 60 godina. Tokom radionice posebno su bile zanimljive vježbe disanja na nos, uz konstantno puhanje preko cjevčice u čašu s vodom i “predisanje”, tehnika kojom se istovremeno na usta ispušta vazduh i udiše na nos.
Pirinče stiglo iz Albanije
Pirinče ima na Pešterskoj visoravni, u potezu Štavičkog bazena, kao i u onom dijelu Sandžaka koji se sada nalazi u Crnoj Gori te bi, prema riječima autorice projekta, bilo interesantno da se projekat proširi i za to područje te utvrdi koje se tamo melodije sviraju. Nikšić pretpostavlja da je pirinče na područje Peštera stiglo preko albanskih stočara i da je tu došlo do prožimanja određenog kulturnog naslijeđa.
“Ovaj instrument se zadržao u kulturnoj tradiciji Bošnjaka, konkretno Pešterske visoravni i poteza Mokre Gore”, konstatira Nikšić.
Nedostatak ovih instrumenata danas je bio problem. Niko ih ne pravi te su zbog toga sproveli i aktivnosti izrade instrumenta pirinče i obučavanje mladih ljudi da sviraju na ovom instrumentu.
“Ukoliko želimo da sačuvamo svoju kulturu, naše nematerijalno kulturno naslijeđe mi moramo osposobiti mlade ljude da sviraju na ovom instrumentu. Krenuli smo s realizacijom projekta. On je fino išao, bez obzira na jednu oteževajuću okolnost što smo morali da putujemo do udaljenih sela. S druge strane, divna priroda, divni ljudi. Upoznala sam svoj kraj koji je bio kraj mene, ali ga nisam prepoznavala dovoljno”, kazala je ona.
Prstenovi na kraju
Pojašnjavajući značaj i osobenosti ovog mesinganog instrumenta Nikšić navodi da je to vrsta svirale sa šest rupica na jednakoj udaljenosti i prstenovima na krajevima.
“Karakteristično je to što ima prsten na dnu i prsten na vrhu instrumenta, što druge svirale često nemaju. U odnosu na sviralu razlika je u načinu držanja instrumenta. Pirinče se drži ukoso, kao kaval. Nema istu građu kao kaval i način disanja, kada svirač ne uzima vazduh na usta nego na nos, bez prestanka. Tako je u stanju da satima svira bez prestanka. Instrument fizički podsjeća na sviralu, a u načinu sviranja na kaval”, objasnila je.
Melodije i način sviranja na pirinču su se prenosile sa starijih generacija na mlađe. Narodni svirači melodije znaju da izvode na više načina, u paru kada jedan od njih jednim tonom daje potporu ili kada narodni svirač svira na pirinču, a narodni pjevač pjeva na pirinču.
“Izvode karakteristične pesme. Pokušali smo da dođemo do naziva tih pjesama. Spominju da je to ‘Karanfil se na put sprema’, ‘Uvehlo mi lišće borovo’ i tako dalje”, istakla je Naka.
Sviranje u pirinče sevap, nije grijeh
Za potrebe dokumentovanja i popularizovanja ovog instrumenta i sviranja na njemu od snimljenog materijala urađen je i dokumentarni film “Pirinče, instrument koji nestaje”, promovisan na svečanom programu u Novom Pazaru.
Tokom te promocije koncert na pririnču je održao narodni virtuoz Mujko Ugljanin.
On je, sjećajući se kako se nekad sviralo, kazao da je to rađeno na nekim skupovima, posijelima i gotovo uvijek za stokom.
“Iz brda u brda se sviralo i bila ljepota… Sviralo se ka Kosovu, najviše tamo Draga i Pešter, ovaj Sandžak tu… Kad se skupe na neki posedak, neki skup. Ta je sviralja postojala i više ništa nije imalo… To je samo ta sviralja od prije sto godina pa na tamo bila”, ispričao je on i dodao da ga danas, ponekad zovu na svadbu stariji ljudi te da, kad je raspoložan može, a kad nije neće da svira, jer “kad nema volju, neće ni ona da zaječi”.
Narodni svirač je postao tako što je učio od svog oca, a i djed mu je svirao.
“Nešto mi bilo merak i učio i učio. Prilično sam naučio… On mi je pričao kako su to oni svirali ovako, onako, kako su to oni učili i predisali – u slamku puhali, u vodu da bi predisali”, pojašnjava i dodaje da smatra kako sviranje u ovaj instrument nije grijeh nego sevap.
“Ona je iz dženeta, kažu, izašla… Taj zvuk ona što ima nikakav instrument na svijetu nema. Tako ono nešto pitomo… Stari ljudi koji čuje sviralju suze mu teku… Kažu kad sviram ptice u gori stanu i slušaju. Osjećam neko veliko zadovoljstvo i to mi je ostao merak što je od starine”, kaže Ugljanin.
Pokazujući kako to radi, kaže i kada uzme da svira “prekrsti noge kao begovi”, zatim blago iskosi instrument u desnu stranu i osloni ga na koljeno stvarajući njime potporu, a zatim uduvava vazduh u cijev.
Instrumenti stari i do 300 godina
Asmir Selmanović (24) je jedan od rijetkih momaka na Pešteru, iz sela Debeljak, koji svira pirinče, instrument koji se u lokalnom govoru naziva sviral(j)a.
“Moj dedo je svirao, ali ja nikad nisam pokazivao pažnju. Kada sam njega (Mujka) čuo tada sam počeo da učim. Još nisam dobro naučio, ali eto, učim”, ističe Asmir i pokazuje na tri “svirale” uz potvrdu da su stare i do tristo godina.
Među tri pirinče jedan mesingani instrument izdvaja kao poseban.
“Nju sam nabavio od jednog starog čoveka u Tutinu. On nije svirao nego njegov otac, davno nekad i slučajno sam vidio da ima sviralju. Ona je bila siva. Nije bila ovakva. Kad sam je istrljao šmirglom, ona je došla žuta. Ova je iz Peći došla. Ona nije mnogo stara. Kažu da je od mesinga samo što nije to taj pravi materijal”, kaže Selmanović pokazujući rukom na sviralu od pirinča.
Dokumentacija za registrovanje ovog elementa nematerijalnog kulturnog naslijeđa za nacionalni registar u Srbiji je pripremljena i poslata. U toku je postupak registracije, a Naka Nikšić će biti zaštitinik tog elementa nematerijalnog kulturnog naslijeđa Bošnjaka u Srbiji.
“Da bi instrument zaživio i da bi se i dalje prenosio ovaj element nematerijalne kulturne baštine Bošnjaka čuvao potrebno je da se formira orkestar u okviru KUD Mladih Novi Pazar. Osnivanje ovog orkestar će se desiti i nije dovedeno u pitanje”, poručila je ona.
