Piše: Adis Mujdanović
U okviru pratećeg programa 35. Susreta pozorišta Bosne i Hercegovine u Brčkom, jučer je u Domu kulture predstavljena knjiga „Četiri i po drame“ autora Almira Bašovića.
Zbirku, koja je nastajala tokom posljednjih 15 godina, sačinjavaju drame: „Priviđenje iz srebrenog vijeka, „Re:Pinocchio“, „Kreketanje“, „Sarajevo Feeling“ i „Lica“.
Bašović je kazao da drama „Priviđenje iz srebrenog vijeka“, koja je premijerno prikazana u Narodnom pozorištu u Sarajevu, a svoj pozorišni život imala i u Beču i Brnu, postavlja bolno pitanje o tome „kako je moguće da na kraju 20. vijeka imamo zločine poput srebreničkog i da li smo prestali vjerovati u sve ono što su nam donijeli racionalizam, nauka i povjerenje u neka pozitivna znanja“.
Drama „Re:Pinocchio“ u prvi plan stavlja dilemu o tome kako u ekstremnim uslovima svakodnevnice djeci pričati bajke, a nastala je kao reintepretacija slavnog romana Carla Collodija „Pinocchio“.
Ovaj Bašovićev komad premijeru je imao na albanskom jeziku, u glavnom makedonskom gradu Skoplju.
Pisan na osnovu Aristofanovog djela „Žabe“, „Kreketanje” je komad koji postavlja pitanje „jesmo li zauvijek izgubili ono što je sveto u teatru i šta su uslovi da se teatar iznutra ponovo obnovi“.
U fokusu drame „Sarajevo Feeling“ su Bašovićeva generacija i predratna dešavanja ’90-ih godina prošloga stoljeća, a postavlja pitanja o rezu u historiji, granici u vremenu pred kojom još uvijek svi stoje začuđeni i brzom urušavanju vrijednosti jednog društva.
Dramski monolog „Lica“ govori o odgovornosti jednog lica i masovnim zločinima koji su se događali tokom posljednih ratova na Balkanu.
Teatrolog i dramaturg Ivan Trojan istakao je da je Bašović, zbog izvrsnog poznavanja historije drame i pozorišta, skrojio četiri i po dramska teksta koji su stilski raznovrsni.
„Kompleksnost dramskih postupaka omogućava da se njegove drame razvrstaju na one koje idu od ispitivanja postmodernih strategija do vraćanja korijenima, dramskom teatru s kraja 19. i početka 20. vijeka”, naglasio je on.
Bašović je rekao da pozorište i kada naće govori o stanju u društvu, a kamoli kada to hoće.
„Naš problem je što nemamo dovoljno povjerenja u ono što imamo. Nisu u pitanju samo bh. drame na repertoarima. I naši sjajni glumci nemaju priliku igrati ono što najviše vole, a to su, osim klasika evropske drame, domaći pisci. Oni se u tim ulogama, prirodno, najbolje snalaze“, naveo je on.
„Postavlja se pitanje u kojoj mjeri mi vjerujemo sami sebi, u kojoj mjeri jesmo infantilna kultura koja će stalno funkcionisati između dva pola – pretjerane zaljubljenosti u sebe i pretjeranog nepovjerenja u sebe“, dodao je.
Mišljenja je da se iz pozorišnih repertoara Srbije i Hrvatske može itekako naučiti.
U okviru pratećeg programa Susreta, sinoć je u Domu kulture predstavljena monografija koja govori o predstavama koje su osvojile Susrete pozorišta, kao i dvije publikacije „Susreti pozorišta/kazališta s dramskim autorima“ i „Susreti pozorišta/kazališta sa glumcima i rediteljima“, autora Jakova Amidžića i Srđana Vukadinovića.
Prateći program Susreta nastavlja se večeras sa početkom u 18 sati, također u Domu kulture, promocijom časopisa „Susreti“.