Oni su primjer kako ne postoje nesavladive prepreke

N1

Martina Stanić studentica je sa stopostotnim oštećenjem vida. Skromna je i tiha i prva slijepa osoba na Mostarskom sveučilištu. Bez obzira na sve poteškoće, uz jaku volju upisala je studij novinarstva, druga je godina i pri tom ima sjajan uspjeh.

U Mostar je došla iz Čapljine i priznaje da joj je početak bio težak, ali se brzo ukopila u novu sredinu.

“Ispočetka je bilo nezgodno, jer nisam znala u čemu je problem, ali sam vremenom shvatila da su se oni iz straha i neznanja kako da mi pristupe malo držali na distanci, međutim, što je više vrijeme prolazilo mogu reći da je sve bolje i bolje i da me gledaju kao svaku svoju drugu prijateljicu”, kazala je Martina Stanić.

Dane provodi u studentskom domu, čita pomoću digitalnog povećala, a ispite polaže preko laptopa i govornog programa kojeg je dobila u Centru za slijepe i slabovidne osobe. Kreće se pomoću štapa, a na putu od studenskog doma do fakulteta pomaže joj lična asistentica. Invalidnost je ne sprečava da bude aktivna, uz pomoć dobrih ljudi koji je okružuju sve je, kaže, mnogo lakše.

“Uvijek se tu nađu neke izvannastavne aktivnosti, obavljam praksu na studentskom radiju, idem dobrovoljno i to me jako ispunjava. Također, svoje slobodno vrijeme koristim za čitanje, istraživanje, pošto sam rekla da sam svestrana, šta god da pročitam meni dobro, onda idem na susrete Franjevačke mladeži i k’o student idem na kave, šetam..”, dodala je studentica.

Njen kolega, Stjepan Jelica prva je godina muzičke akademije, piše pjesme, radi aranžmane, komponuje. Ima oštećenja vida od 80 posto, no to mu nije predstavljalo prepreku niti ga je natjeralo da odustane od svojih ciljeva.

“Zahvaljujući roditeljima nikad to nisam shvatio kao poteškoću, jer mi oni to tako nisu pokazali. Npr. u prvom razredu osnovne kad sam dobio prvu lektiru, nisam mogao da čitam jer nisam vidio, i učiteljica je rekla mojoj mami da ne mogu čitati i šta da je moja mama tako prihvatila, ja ni dan danas ne bi znao čitati”, otkrio je Stjepan Jelica.

A studentski centar u kojem borave nije opremljen za studente s posebnim potrebama, baš kao ni Sveučilište, no u Uredu za podršku studentima s posebnim potrebama kažu da bi se to uskoro moglo promijeniti, ali i da u međuvremenu čine sve kako bi im olakšali studentske dane.

“Nastojimo ukinuti predrasude, uključiti ih da se osjećaju jednakopravnim sa svojim kolegama kroz različite projekte, organizacije, dobrotvorne udruge i slično”, kazala je Monika Zovko, voditeljica Ureda za podršku studentima s posebnim potrebama.

Iako s invaliditetom, Martina i Stjepan kažu to ne znači da trebaju odustati od svojih snova. Sretni jer se nisu bojali životnih prepreka, žele nastaviti raditi, učiti. I dok bi Stjepan želio biti uspješan kompozitor, Martinina želja je jednog dana postati radijska voditeljica.

Ostavite komentar. NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove autora komentara, a ne stavove portala Otisak.ba. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja jer takvi komentari neće biti objavljeni. Otisak.ba zadržava pravo da određene komentare obriše bez najave i objašnjenja.

Molimo Vas unesite komentar
Molimo Vas unesite Vaše ime ovdje

seventy − = sixty nine