Okrugli sto o predstavi „Sjećaš li se Doli Bel“: Živjeli smo i živimo u koferima

Sedme takmičarske večeri Susreta pozorišta brčanska publika imala je priliku da pogleda predstavu „Sjećaš li se Doli Bel“ Kamernog teatra ’55 iz Sarajeva, rađenu po tekstu Abdulaha Sidrana i u režiji Kokana Mladenovića. Kritičari su o predstavi između ostalog rekli da je to duhovita, ali mračna priča o odrastanju u Sarajevu, veličanstvena i moćna predstava koja budi najtananije uspomene iz mladosti. Svoje mišljenje dala je i brčanska publika koja je o predstavi prodiskutovala sa protagonistima ovog, kako ga mnogi nazivaju, pozorišnnog remek-djela, na tradicionalnom okruglom stolu.

U uvodnoj riječi moderator DŽevdet Tuzlić istakao je da je Sidran u svojim poetskim zapisima ostavio vidan trag jednog neponovljivog vremena o kojem govori ova predstava, a to su šezdesete godine u Sarajevu. To je priča, kaže Tuzlić, o mikrokosmosu koji je s jedne strane metafora svijeta, a s druge priča bazirana na romanesknoj građi Abdulaha Sidrana rediteljskim postupkom je dovedena u komunikaciju sa vremenom raspada Jugoslavije devedesetih godina.

Kokan Mladenović, reditelj predstave, rekao je da se cijela ekipa, radeći predstavu, bazirala isključivo na roman jer su htjeli da na scenu donesu poetski pogled na svijet.

„Dozvolili smo sebi da sumnjamo i u naivu i u lepotu. Sumnjali smo u lepotu mladosti i u plemenite namere tog sistema. Sumnjali i dosumnjali do katastrofe koja daje potpuno drugu sliku u odnosu na tu neviđenu poetiku, lepotu mladosti i svega.“

Glumac Emir Hadžihafizbegović istakao je da fenomen ove predstave leži u toj pobjedničkoj glumačkoj ekipi, odnosno teatarskoj Barseloni.

„Sudarili smo se s jednom veoma rizičnom esnafskom materijom, s obzirom na to da ti filmski likovi, kada se prebacuju u teatar, nemaju za epilog baš ovakakv trijumf kakav je imala predstava. Ono što je najdragocjenije, iz vizure mog lika, jeste naša publika na svim meridijanima gdje smo do sada igrali. Ona nema potrebu da pravi nikakav flešbek nad tim da stvari upoređuju.“

Potvrdila je to i brčanska publika koja je na okruglom stolu cijelom ansamblu uputila pohavale za fantastičnu izvedbu.

Mladen Simeunović Mladenovićevu režiju doživljava kao njegovu komunikaicju sa poblikom kroz igru.

„Sve je simbolika, koferi koji putuju, klupko koje se pojavljuje na bini. Doživio sam ga kao tezejski put kada treba da ubije Minotaura. Zatim, ovaj krst, pa znakovi, pa golubovi koji su simbol duha svetog. Sve čestitke i pohvale.“

Enesa Levića je predstava vratila u dane mladosti.

„Proveo sam mnogo godina u Sarajevu. Na ovoj predstavi vlada atmosfera onog Sarajeva kojeg sam ja živio. Hvala vam što ste tu atmosferu oživjeli i omogućili mi da je još jednom proživim.“

Selektor Susreta pozorišta, Vlado Kerošević, govoreći o predstavi rekao je da je njena planetarna poruka da ljudi žive u koferima.

„Nas je totalitarna svijest prošlosti u kojoj smo zarobljeni i danas dovela u situaciju da živimo ili smo živjeli u koferima. Bojim se da će se pola kugle zemaljske, za veoma kratko vrijeme, iz svojih ugodnih ili neugodnih staništa preseliti u kofere.“

Piše: Maja Kovačević

Foto: Dejan Đurković

Izvor: Susreti.co.ba

Ostavite komentar. NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove autora komentara, a ne stavove portala Otisak.ba. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja jer takvi komentari neće biti objavljeni. Otisak.ba zadržava pravo da određene komentare obriše bez najave i objašnjenja.

Molimo Vas unesite komentar
Molimo Vas unesite Vaše ime ovdje

twenty seven − = twenty three