Bh. privrednici nerijetko nisu u mogućnosti certificirati svoje proizvode u BiH iako za to postoje i usvojeni zakoni i osposobljene laboratorije, što njihove proizvode čini manje konkurentnim u odnosu na uvozne.
Amir Vilašević iz kompanije “Madi” koja se bavi proizvodnjom pilećeg mesa i svoje proizvode uglavnom izvozi, objašnjava koji su to problem sa kojima se susreću:
“Meritum svih problema, bilo to u industriji hrane ili bilo kojoj drugoj industriji je naše državno uređenje (sa dva entiteta, 10 kantona itd. op.a.) i jako mala podrška države proizvođačima. Da biste izvezli gram hrane ili komad metala prođete sito i rešeto, prođete deset, dvanaest, petnaest nekakvih kontrola, imate zastoj na granici… Sve to usporava naš rad, dok s druge strane veliki proizvođači, veliki svjetski igrači da tako kažem, na naše tržište ulaze kao u samoposlugu.”
Sistem infrastrukture kvaliteta veoma je loše razvijen u Bosni i Hercegovini i umjesto da olakša poslovanje, predstavlja barijeru domaćim kompanijama zbog čega industrijski sektor trpi značajne posljedice, ocjenjuje potpredsjednik Privredne komore Federacije BiH Mirsad Jašarspahić i obrazlaže:
“Preuzimanje direktiva novog pristupa EU koje čini temelj infrastrukture kvaliteta, a što je trebalo učiniti Vijeće ministara BiH, je već dugi niz godina u određenoj blokadi, a ne postoji ni Strategija razvoja infrastrukture kvaliteta u BiH. Zbog toga domaće laboratorije da apliciraju I koriste sredstva iz evropskih fondova kako bi svoje usluge podigli na još veći nivo.”
O tome govori i Senad Pašalić, direktor zeničke Razvojne agencije ZEDA pri kojoj djeluje laboratorija za ispitivanje sigurnosti namještaja, dječijih igrališta i opreme za dječija igrališta. Pašalić kaže kako je njihova laboratorija dobila novac od EU, ali to nije pravilo nego izuzetak.
‘’Naša laboratorija je uspostavljena ustvari kroz dva projekta koja su finansirana, sufinansirana od strane EU. To je ukupno koštalo više od milion eura. Međutim, to je bio naš slučaj, a da bi druge laboratorije koje postoje u ovoj državi a ima ih popriličan broj i to akreditovane laboratorije, uspješne, kvalitetne, čiji rezultati su pouzdani i priznati u zemljama EU i šire, nemaju pristup IPA fondovima jer mi nemamo Strategiju razvoja infrastrukture kvaliteta u BiH, a ti fondovi bi im svakako kao i nama mnogo značili.’’
Ervin Zolotić sa Rudarskog instituta Tuzla, koji ima akreditirane laboratorije iz oblasti građevinarstva geomehanike, mehaničkih ispitivanja i mjerenja okolinske buke kaže kako problem u radu laboratorija predstavlja i različita entitetska legislativa koja propisuje drugačija pravila.
“Naši rezultati ispitivanja se prihvataju u oba entiteta podjednako, ali imamo problem kad je u pitanju projektovanje. Naime, da bismo projektovali iz oblasti rudarstva moramo imati svoje predstavništvo u Republici Srpskoj, registrovano predstavništvo sa barem jednim zaposlenim, što je apsurd jer smo od entitetske granice udaljeni manje od 30 kilometara.”
Zolotić kaže i kako u Bosni i Hercegovini nema ni adekvatne edukacije o novim certifikatima i standardima EU, te da su privrednici u toj oblasti prepušteni sami sebi.
Privrednici napominju da je jedan je od najbitnijih elemenata poslovnog ambijenta, upravo infrastruktura kvaliteta. Oni apeluju na nove vlasti u BiH da se pozabave ovim pitanjem jer bez toga nema ni domaćih ni stranih investitora.
