Ko ne zna razliku između dara i mita, o glavu mu se obije korupcija

    Na Balkanu mito zauzima mjesto među sociološkim fenomenima i stručnjaci iz te oblasti ga kao takvog i prepoznaju.

    Zdravstvo, kao cjeloživotna potreba svake osobe je uvijek u žiži interesovanja [Arhiva]

    Piše: Alen Jazić

    Postavljena teza o pobjedi nad korupcijom kao uslovu za napredak regiona, ostaje samo puka floskula ukoliko pokušamo razmisliti o sebi i našim postupcima. O navikama, kulturi i tradiciji. O onome što psujemo, ali ga se ne odričemo. O daru kojega srčano darujemo. O neškodljivom, praktično „slatkom“ mitu kojega ne vidimo kao zloću i ne prepoznajemo dok ga mi sami plasiramo. Ne znamo gdje su granice između dara, mita i na kraju ozbiljne korupcije. Dok i kako rastemo, raste i gradacija takvog, za ovo podneblje, sveprisutnog i mnogima opravdanog fenomena.

    Prilikom poroda nagrađujemo ljekare i babice. Ko kako i koliko može. Ukoliko je drugačije, smatra se ili da nije sve kako treba odrađeno ili je sramotan dokaz pukog siromaštva ili jednostavno škrtosti.

    „Naravno da sam dao novčanu nagradu osoblju koje mi je porodilo ženu. Živi i zdravi su oni, ja dobio nasljednika. Počastim raju, a da ne počastim doktore! A da ti pravo kažem, i ja sam bio sigurniji da će sve to proći kako treba, ako gurnem u džep. I nije to mito. Meni nije otvoreno traženo, ja sam to drage voljne dao“, ispriča Asmir svoju priču o nastanku jednog novog života. Jedne nove osobe, očigledno tipično balkanske. Uz to moleći da je dovoljno navođenje samo imena, što je očigledna naznaka barem minimalne doze stida.

    Mišljenje ljekara o mitu

    Zdravstvo, kao cjeloživotna potreba svake osobe je uvijek u žiži interesovanja. I stoga se mišljenje ljekara o mitu stavlja pod lupu.

    „Napraviću malu digresiju. U izvornom obliku riječ „mito“ označava riječi ili priče. Legende ili bajke. U farmerskom ili što bi se kod nas nazvalo „seljačkom“ žargonu, dati mito životinji je potreba udovoljiti joj, kako bi je se pomuzlo. I da pritom još životinja ne prospe mlijeko. Preneseno na oblast zdravstva ili bilo koju društvenu sferu, zaključujemo da se na taj način od osobe od koje tražiš uslugu očekuje susretljivost. A zdravstvo za čovjeka ima prioritet, čak i nad politikom. Ne branim svoj fah, ali mito možemo sagledati kroz dvije forme – materijalnu i nematerijalnu. Materijalna znači da nešto mogu dobiti prije ili poslije date usluge. Prije, zbog straha i neizvjesnosti, te što bolje pažnje prema bolesniku. Ili pak, poslije date usluge, kada sve prođe. Nematerijalna forma predstavlja moj uloženi trud prema članovima porodice i najbližim prijateljima“, otkirava nam dr. Affan Mušanović, specijalista radiolog u Kantonalnoj bolnici Zenica.

    Dijete brzo raste, a ovo iz naše priče i prebrzo, te dolazi do prvih društvenih životnih faza. Vrtića i osnovnih škola. Njegovi roditelji daruju tete-odgajateljice i učiteljice. Barem cvijećem za 8.marti. I opet je stvar navike, lijepe geste, uljudnosti, zahvalnosti…

    „Pa, svi te osobe daruju cvijećem i sitnim poklonima. Zašto da ja budem crna ovca? Neću to i izdvojit ću zadnji dinar, zbog sebe i svog djeteta. Nije to nikakav mito. To je dar za ono što ta osoba pruža mom djetetu“, decidna je majka koja također nije rada navesti svoje ime, opet spominjući „crnu ovcu“ kao jedinstven i svima razumljiv simbol podijeljenog Balkana. „Zbog mene same možeš navesti ime. Ja se ne stidim. Ali, možda će se tako saznati osoba kojoj sam darovala, a ona mi nije dala pristanak za to“, zaključuje brižna majka.

    Pokušajmo doći do kraćeg spiska onih kojima se, uz njihova redovna primanja, najčešće daruju sitni darovi, a da to ne prelazi u domen korupcije i težeg kriminala. Dijete kojega pratimo od rođenja već je stasalo i roditelji ga „isprobavaju“ u sportu i muzici. Razni treneri su prioritet njihovih intenzivnih druženja u kojima je darivanje, uglavnom jednosmjerno.

    „Na ovim prostorima i u svakodnevnici mi radimo neki mito. Ja bih ga čak nazvao milodarom. Marka ili dvije frizeru. Na glavu, da bude hajr do narednog šišanja. Konobaru zaokružimo račun jer nas je dobro uslužio i ljubazan bio. Automehaničaru jer se potrudio da brzo i kvalitetno napravi automobil. Poštaru kada donese penziju damo bakšiš… I sve se to uzima kao tradicija i običaj ljudi ovoga podneblja. Međutim, jedna poslovica kaže kako su ljudi izmislili granice kada nemaju odgovor ili rješenje za neki problem. Ta granica je, po meni, limit nečije mogućnosti i htijenja. Mito, milodar ili nešto treće, usko graniči sa korupcijom i ukazuje na raširenu dunjalučku životnu formu. Na „zapadu“ je nema pod tim nazivom, ali je itekako prisutna u ljepše upakovanom lingvističkom terminu – lobi“, upozorava Mušanović.

    Sociološki fenomen

    Na Balkanu mito zauzima mjesto među sociološkim fenomenima i stručnjaci iz te oblasti ga kao takvog i prepoznaju. Bosanskohercegovački sociolog Asim Mujkić smatra da „kulturološki i povijesno gledano, darivanje silama od kojih na jedan ili drugi način ovisi naše individualno postojanje, s ciljem da se one umole i omoguće nam nesmetano funkcioniranje prisutno je od civilizacijskog iskona. Razvojem civilizacije, čovjek se otuđio od prirodnog poretka stvari i putem povremenih rituala darivanja i žrtvovanja čovjek se iskupljuje za svoju otuđenost. U tome se nalazi korijen religioznosti. U modernije doba ta se otuđenost projicira na državu i njene aparate, koji se individuumu javljaju kao tuđa sila, koju isto tako povremenim ritualnim darivanjima treba umoliti. Nosioci državne vlasti ili predstavnici državnih institucija od kojih, kako se zamišlja, ovisi naše individualno postojanje i dobrobit, su također pojedinci, pa žrtvovanje odnosno darivanje poprima formu interakcije između pojedinaca što obično nazivamo mitom“, objašnjava prof. Mujkić.

    Zanemarujući stajališta nauke, naš glavni lik završava svoje obrazovanje. Zapošljava se i pribavlja silnu dokumentaciju po šalterima raznih službi. Podliježe prvim prekršajnim sankcijama. Na vjenčanju daruje matičara. Kao uspješniji od prosjeka, nagrađuje centre moći, pa i ponekog novinara. Ne ulazi u klasične koruptivne radnje, jer mu to moralni dignitet ne dozvoljava. I ipak, mora više, bolje i brže. Okolina to od njega očekuje, napominjući da cilj opravdava sredstvo.

    Sociolozi znaju uzroke i dijagnozu takvog stanja društva. Ono nije specifično samo za Balkan, ali je jasno zašto se u različitim dijelovima svijeta pojavljuje disproporcija. Prof. Mujkić zaključuje da je učestalost davanja mita odraz otuđenosti pojedinca spram sistema. Otuđenost se pojačava što je društvo manje obrazovano i više patrijarhalno, s obzirom da takav stepen svijesti počiva na striktnoj hijerarhijskoj podijeljenosti.

    „Obrazovana i demokratski razvijenija društva, gdje preovladava veća participacija građana u oblikovanju političkog sistema u kojem žive, u kojima se država percipira kao aparat koji treba da bude na usluzi građanima i od ljudi koji zaposjedaju važne pozicije se očekuje da rade posao za koji su plaćeni, kao što je recimo u skandinavskim zemljama. Dakle, gdje je otuđenost od sistema manja, praksa davanja mita je manje prisutna“, smatra dr. Mujkić, predavač na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu uz zaključak da smo spremni osuditi druge, a svoj “dar” proglasiti pristojnim, ljudskim, slatkim… zato što smo kao ličnosti rascijepljeni između važećih normi društva,  koje takvu praksu sankcionišu i tradicijski nametnutog osjećaja dugovanja.

    A važeće zakonske norme se ovdje izgleda nisu nametnule. U Bosni i Hercegovini trenutno rijetko ko mari za njima: „Kada su u pitanju zakonske regulative, postoje određene norme za nosioce javnih funkcija, koji propisuju limite za darove, te obavezu prijavljivanja i predaje svakog dara koji prelazi limit, kao i obavezu institucija da vode registre ovih poklona“, za Al Jazeeru komentariše Ivana Korajlić, program menadžer za odnose s javnošću Transparency Internationala u Bosni i Hercegovini.

    Evidencija o poklonima

    Ova nevladina organizacija se obraćala institucijama koje imaju ovu obavezu, tražeći informacije o tome da li se pokloni sa iznosom većim od 200 konvertibilnih maraka (100 eura), što je normirani limit, prijavljuju i da li se ovi registri vode?

    „Samo nekolicina institucija je imala prijavljene poklone i bilo kakvu evidenciju o istim. Kako onda očekivati od ustanova i institucija koje nemaju jasno propisane ove procedure i obaveze, da vode ikakvu evidenciju ili da vrše nadzor nad primanjem poklona od strane svojih uposlenih? Kod ustanova i javnih organa na nižim nivoima, postoje uglavnom samo generalne odredbe u internim aktima koje regulišu ponašanje zaposlenih, ali ne i jasne smjernice ili procedure u vezi sa primanjem poklona. Postoji i opšteprihvaćeno stajalište da primanje poklona ne predstavlja štetnu pojavu, jer se najčešće radi o poklonima male vrijednosti, te da se ovom pojavom ni ne treba baviti, jer se radi o kulturno prihvaćenim obrascima ponašanja. Međutim, niko se ne bavi pitanjem šta je sa situacijama kada ti pokloni dalje prerastu u mnogo ozbiljnije pojave, koje već zalaze u korupciju“, pita se Korajlić.

    Možda joj najadekvatniji odgovor može ponuditi Mušanović i životno iskustvo ljudi ovoga podneblja: „Kada građanin prelazi tananu granicu od milodara do korupcije, kada izračuna da mu je „cijena koristi“ bolja od onoga šta i koliko daje iz nemoći da pošteno dođe do rezultata svoga znanja, rada i povećanih apetita, to onda postaje pijaca. Sa izraženom i istaknutom cijenom robe i usluge. No, to već govori i o državi. O njenoj dimenziji i atributima koja bi u osnovi trebala počivati na pravdi i pravičnosti.

    Tako prosječan čovjek ovdje proživi svoj život darujući već plaćeno, ne razmišljajući o tome kao o sistemskoj grešci, nego o sudbini. Rezime dođe u vidu koverte vjerskom službeniku za ispraćaj sa ovoga svijeta. Ali, to svakako odradi druga osoba, otvarajući novi krug u spirali. Balkan i MITO igraju svoju utakmicu punu produžetaka i izvjesnim remijem, dok „EU, Hipokrat i vladavina prava“ još uvijek traže svoje ulaznice.

    Ostavite komentar. NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove autora komentara, a ne stavove portala Otisak.ba. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja jer takvi komentari neće biti objavljeni. Otisak.ba zadržava pravo da određene komentare obriše bez najave i objašnjenja.

    Molimo Vas unesite komentar
    Molimo Vas unesite Vaše ime ovdje

    fifty − 41 =