Je li regija sigurna od radioaktivnog zračenja iz Rusije

Krajem septembra u regiji su primijećene povišene količine radioaktrivnog izotopa - rutenija 10.

Nesreća u Černobilu je dovela do straha od nuklearnih elektrana [EPA]

U zemljama centralne i istočne Evrope zabilježena je povišena koncentracija radioaktivnog izotopa – rutenija 106, objavile su nadležne agencije Starog kontinenta. Saradnjom nadzornih tijela zemalja Evrope utvrđeno je da radijacija potječe iz Rusije, odnosno područja južnog Urala.

Srećom, kaže Saša Medaković, direktor Državnog zavoda za radiološku i nuklearnu sigurnost Republike Hrvatske, izmjereni nivoi radioaktivnog izotopa u regiji su ispod vrijednosti koje predstavljaju opasnost po čovjeka, ali i okoliš.

Kako kaže, krajem septembra su primijećene povišene količine rutenija 106, a ta koncentracija se mogla mjeriti nekih dvije do tri sedmice.

Prvi čovjek hrvatskog Zavoda za radiološku i nuklearnu sigurnost pojašnjava da činjenica da je uočena samo povišena koncentracija rutenija 106, ali ne i drugih radioaktivnih izotopa poput cezija i joda, ukazuje da uzrok povišene radioaktivnosti nije nesreća na nekom nuklearnom reaktoru, odnosno da nije došlo do nesreće u nuklearnim elektranama.

Rutenij 106 je radioaktivni izotop koji se, prije svega, koristi u medicinske svrhe, dodaje Medaković, posebno u liječenju nekih vrsta malignih oboljenja oka. Pored toga, moguća upotreba ovog izotopa je kao izvor energije u satelitima i svemirskim letjelicama.

Radioaktivnost u Uralu

Medakovićeve riječi potvrđuju vijesti iz Rusije, jer nakon što je ruska meteorološka agencija Roshidromet nedavno priznala da je izuzetno visoka koncentracija rutenija 106 zabilježena u nekoliko područja Rusije, službena Moskva je objavila da se nikakav incident nije dogodio na njenim nuklearnim instalacijama.

Prema agenciji Roshidromet, najviša koncentracija je zabilježena u Argajašu, selu na jugu Urala, 30 kilometara od nuklearnog kompleksa Majak, pogođenog nuklearnom nesrećom 1957. Taj kompleks danas služi kao mjesto za skladištenje upotrijebljenog nuklearnog goriva. Koncentracije Ru-106 u Argajašu su premašivale 986 puta stope zabilježene u mjesecima prije toga.

Ono što je dobra vijest za građane regije jeste da u Hrvatskoj i susjedstvu nikad nisu zabilježene koncentracije radioaktivnih izotopa koje bi predstavljale opasnost po čovjeka i okoliš, čak ni nakon nesreće u japanskoj Fukushimi.

Povišen stepen radijacije u ovom dijelu svijeta je zabilježen nakon nuklearne nesreće u Černobilu 1986, ali je tadašnji radioaktivni oblak doveo do uvođenja smo određenih mjera predostrožnosti, poput zabrane određenih prehrambenih proizvoda tipa salate i slično.

“Tada su koncentracije radioaktivnih izotopa bile povišene do te mjere da se trebalo nešto poduzimati, ali nisu bile u količini koje bi izazvale posljedice po zdravlje. U ovom djelu Europe se nije mogla mjeriti posljedična veza između nesreće i određenih malignih oboljenja i smrti, kakve su viđeni u blizini Černobila”, pojašnjava Medaković.

Sigurne nuklearke

Nakon te nesreće, dodaje, uvedeni su sistemi brzog javljanja, odnosno ranog upozoravanja na nuklearnu nesreću, kakvi postoje u njegovoj, ali i u drugim zemljama.

A nesreća u Ukrajini je dovela do straha od nuklearnih elektrana i zahtjeva za njihovim zatvaranjem, što zbog brige o zračenju u nominalnom radu što zbog brige zbog nove katastrofe. Nuklearna nesreća u japanskoj Fukushimi, izazvana cunamijem 2011. te strahove dodatno je pojačala.

Alfred Vidić, stručnjak za upravljanje radioaktivnim otpadom Centra za zaštitu od zračenja Zavoda za javno zdravstvo Federacije Bosne i Hercegovine pojašnjava da nuklearne elektrane pri redovnom radu emitiraju dozvoljenu količinu radioaktivnih tvari, ali i da se monitoringom jonizirajućeg zračenja i radioaktivnosti oko nuklearnih elektrana vrši kontrola kako ne bi ugrožavale ljude.

Nuklearne elektrane su sigurne za redovan rad, kao i za niz predviđenih vanrednih događaja, kaže ovaj stručnjak.

Licenciranjem elektrana se provodi proces gdje se dokazuje da nuklearna elektrana zadovoljava sigurnosne aspekte, dodaje.

“Značajan dokument, pored ostalih je, takozvani dokaz sigurnosti (Safety Case) gdje se tehnički evaluira redovan režim rada postrojenja sa svim strukturama, sistemima i komponentama, ali i razvija čitav niz scenarija za različite vanredne događaje, sa mjerama prevencije ili saniranja štetnih efekata”, navodi Vidić.

Te mjere ih čine sigurnim izvorima električne energije bez koje bi današnji život bio nezamisliv.

Radioaktivni otpad

Međutim, nuklearne elektrane imaju i štetan nusprodukt rada, odnosno radioaktivni, nuklearni otpad.

To je posebna vrsta otpada koja zahtijeva složen tehničko-tehnološki proces obrade i kondicioniranja, u postrojenjima za preradu radioaktivnog otpada, prije skladištenja i odlaganja, a mali broj država posjeduje takve kapacitete, pojašnjava stručnjak Centra za zaštitu od zračenja.

On napominje da BiH nije država koja koristi nuklearnu energiju. “Na teritoriji BiH se ne proizvodi niti prerađuje nuklearno gorivo, nema nuklearne elektrane, ne prerađuje, skladišti ili odlaže nuklearni otpad.”

Jedina nuklearna elektrana u ovom dijelu svijeta je NE Krško u Sloveniji, ali to ne znači da nema drugih vrsta opasnog otpada.

Vidić navodi da u BiH generirani radioaktivni otpad pretežno čine zatvoreni radioaktivni izvori, korišteni u zdravstvenim institucijama, industriji i istraživačkim laboratorijama.

“Najveći broj zatvorenih radioaktivnih izvora koji se više ne koriste (disused sealed sources) čine radioaktivni gromobrani, a izvori koji se više ne koriste se skladište u privremenim skladištima, obično kod korisnika. Takva skladišta, pri redovnom radu, ne ispuštaju radioaktivne tvari u okolinu, obzirom da zatvoreni radioaktivni izvori sadrže radioaktivnu tvar u čvrstoj kapsuli”, kaže Vidić.

On kaže da, iako mnogi smatraju da radioaktivni otpad dolazi samo iz nuklearnih elektrana, sve djelatnosti koje uključuju rad sa radioaktivnim tvarima generiraju radioaktivni otpad.

Takav radioaktivni otpad se, kaže, na propisan način zbrinjava skladištenjem i trajnim odlaganjem:

“Djelatnosti, koje uključuju rad sa takozvanim otvorenim radioaktivnim izvorima (unsealed radioactive sources) ispuštaju određenu količinu radioaktivnih tvari u zrak ili ispuštaju tekuće radioaktivne efluente u vodotoke. Ispuštanje radioaktivnih tvari je propisano na način da se obezbijedi da je ekspozicija stanovništva ispod granične vrijednosti.”

To se provjerava internim i eksternim mjerenjem, propisanom dinamikom i obimom, navodi stručnjak za odlaganje radioaktivnog otpada.

Ostavite komentar. NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove autora komentara, a ne stavove portala Otisak.ba. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja jer takvi komentari neće biti objavljeni. Otisak.ba zadržava pravo da određene komentare obriše bez najave i objašnjenja.

Molimo Vas unesite komentar
Molimo Vas unesite Vaše ime ovdje

fifty nine − forty nine =