Ismet Mujezinović kao slikar, antifašista i inicijator osnivanja Univerziteta u Tuzli

    Brojni segmenti njegovog 77-godišnjeg života javnosti nisu kristalno dostupni.

    [Klix.ba]

    Nenadmašni bosanskohercegovački slikar Ismet Mujezinović u nekoliko decenija svog uspješnog djelovanja stvorio je na hiljade dijela koja krase zidove širom svijeta. Brojni segmenti njegovog 77-godišnjeg života javnosti nisu kristalno dostupni, a među njima je i onaj da je slovio za jednog od osnivača Univerziteta u Tuzli.

    Velikan bh. umjetničke scene, angažirani intelektualac i antifašista rođen je 1907. godine u Tuzli, a svoje prvo djelo naslikao je 1918. i ono se danas nalazi u fundusu Međunarodne galerije portreta u Tuzli čiji je, prema relevantnim dokumentima, Mujezinović i osnivač.

    Završio je likovnu akademiju u Zagrebu, a potom odlazi u Francusku gdje je pohađao kurs historije umjetnosti na Sorboni. Izradio je veliki broj uljanih kompozicija i crteža na temu NOB-a tokom Drugog svjetskog rata, čiji je također bio učesnik od 1941. godine.

    Samir Sufi, kustos u tuzlanskoj Međunarodnoj galeriji portreta kaže da se Mujezinovićev period djelovanja sastoji od tri dijela. Prvi obuhvata razdoblje od 1926. do 1941. godine u kojem se Mujezinović bavio istraživanjem, eksperimentisanjem i djelovanjem u više pravaca.

    Portret za rastanak

    U ovom periodu na Mujezinovićevim djelima preovladavao je raspjevani kolorit uz dominaciju lirske emocije.

    “To je bio i intimistički period socijalno angažovane umjetnosti i sve je to uobličeno jakim, snažnim i čistim koloritom. Taj period se naglo završava u februaru 1941., praktično s posljednjim portretom Romana Petrovića. Na kraju se ispostavilo da je to predstavljao svojevrstan omaž njegovom starijem kolegi, dragom prijatelju i uvaženom učitelju, jer se nakon toga više nikad nisu vidjeli”, kaže Sufi za Klix.ba.

    Potom je uslijedio ratni period Mujezinovićevog djelovanja, a tačan broj crteža, skica i akvarela koji su tada nastali nije poznat.

    U tom periodu u jednoj od ofanziva veliki broj crteža je zakopan i nikada nisu pronađeni.

    “Treći period je nakon Drugog svjetskog rata, pa do kraja njegov života. Ovaj period se može podijeliti u dvije faze, odnosno sarajevska do 1953. i tuzlanska koja je uslijedila nakon toga. Sarajevska je poznatija kao razdoblje u kojem je Mujezinović radio tematiku NOB-a, odnosno prelaz preko Neretve, dok je u Tuzli radio u slavu boraca Sutjeske”, pojašnjava Sufi.

    Mujezinovićev umjetnički izričaj bio je specifičan u mnogim segmentima.

    “On je imao jaku unutrašnju borbu i na njega su također utjecali moderni tokovi te je stalno preispitavao sebe u smislu da li je to što radi dobro. Imamo zapise u kojima on kazuje da je dvije i po decenije pred kraj života sam shvatio da njegovo biće odgovara, uslovno rečeno surealizmu. U periodu njegovog djelovanja malo ko je s toliko uspjeha mogao raditi kompleksne kompozicije pojedinačnih i grupnih figura”, naglašava Sufi.

    Iza svake Mujezinovićeve slike velikog formata nalazi se na stotine skica koje predstavljaju razrade na određenu temu, odnosno analiziranje detalja, figura, svih uglova i slično.

    Najveću umjetničku snagu Sufi u Mujezinoviću vidi upravo u dominantnom crtežu po kojem je ovaj umjetnik i ostao prepoznatljiv.

    Jedno od najznačajnijih djela koje je Mujezinović ostavio za svoga života Sufi navodi autoportret s spomenicom.

    “Ovo djelo sa sobom nosi duboku simboliku, a prema istraživanjima, ovdje je došlo do određenog razočarenja od pojedinih umjetnika. Mujezinovićev rad jeste bio plodan u ratu, ali ne smijemo zaboraviti da je on bio major te da je učestvovao u svim ofanzivama. Sve što je uradio, uradio je između bitaka. Nije bio pripadnik umjetničke čete, bio je direktni učesnik rata i očevidac zvjerstava, zločina, spaljenih sela i zato se nikad nije mogao osloboditi toga. U svim crtežima crtao je svoje saborce, prijatelje i poznanike”, nastavlja Sufi.

    Malo je poznato da je svoj umjetnički izričaj Mujezinović iskazivao i kroz izradu murala u hotelima i raznim drugim javnim objektima.

    “Ti murali su nakon privatizacija uglavnom prekrečeni ili premalterisani. Ovaj segment Mujezinovićevog djelovanja nikad nije istražen, odnosno nikada se nije pojavila neka publikacija koja bi govorila o svemu ovome”, kaže Sufi.

    Ovih dana u Sarajevu i Tuzli kroz brojne događaje se obilježava 110 godina od rođenja ovog velikana koji je za svoj stvaralački rad nagrađen sa više republičkih nagrada.

    Portret tamnoputog čovjeka izložen nakon 80 godina

    Stručni tim Međunarodne galerije portreta u Tuzli kroz izložbu umjetničkih djela, dokumentarno-historijskom postavkom o Mujezinovićeom umjetničkom stvaralaštvu, ali i njegovom bogatom društvenom angažmanu, posebno u drugoj polovini 20. stoljeća, pokušao je dati novo svjetlo biografskom putu koji je izuzetno bogat, sadržajan i kompleksan u odnosu na ono što je dosad objavljivano o njemu samo kao o likovnom umjetniku.

    “Svjesni smo da su to samo mali fragmenti onoga što je on za života napravio. Odlučili smo napraviti jedan, uslovno rečeno presjek, od njegove prve profesionalne slike koju je naslikao 1925. za prijemni ispit u Zagrebu, pa do njegove posljednje koju je uradio, odnosno autoportret s crvenom maramom, koji je nastao 1974.”, pojašnjava Sufi, govoreći o izložbi umjetničkih djela.

    Pored značajnih Mujezinovićevih djela u okviru ove izložbe tuzlanskoj javnosti prvi put je predstavljen i portret Ibrahima, jedini portret tamnoputog čovjeka koji je ovaj umjetnik oslikao za 65 godina stvaralaštva.

    Portret je nastao 1937. godine u kafani “Kod Arapa” u Bijeljini, prilikom Mujezinovićeve posjete majci.

    Kafana je bila u vlasništvu Ibrahima, čovjeka aristokratskog i elegantnog držanja, ali i za tu sredinu egzotičnog lika i tamne boje kože zbog čega su takve ljude u to vrijeme nazivali Arapima.

    Njegova kafana bila je kulturno i intelektualno stjecište mladih intelektualaca u Bijeljini, ali i okupljalište antifašista kojima je i sam Mujezinović pripadao.

    Umjetnik je zapazio Ibrahima, zamolio ga da mu pozira, na što je ovaj pristao te je nastao jedini portret tamnoputog čovjeka koji je za svojih 65 godina stvaralačkog rada oslikao Mujezinović.

    Portret se nalazi u privatnom vlasništvu jednog kolekcionara, a za potrebe spomenute izložbe isti je nakon adekvatne restauracije ustupio tuzlanskoj galeriji.

    Inicijator osnivanja Univerziteta u Tuzli

    Stručnom saradniku za naučno-istraživačku i izdavačku djelatnost i kustosu u Međunarodnoj galeriji portreta u Tuzli Senadu Begoviću posebno je zanimljivo da se Mujezinović uvijek gleda kroz prizmu likovne umjetnosti.

    “Mi dosad Mujezinovića nismo percipirali kao čovjeka koji je bio redovan član Akademije nauka i umjetnosti BiH, dopisnog člana Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, dobitnika mnogobrojnih nagrada i društvenih priznanja, osnivača grupe Collegium artisticum i Udruženja likovnih umjetnika BiH. Najzanimljivije u svemu ovome je da je on bio i predsjednik inicijativnog odbora za osnivanje Univerziteta u Tuzli, čemu svjedoči i dokument”, kaže Begović.

    On dodaje i da je Mujezinovićev društveno-politički angažman dao ogroman doprinos cjelokupnom bh. društvu koje je zahvaljujući tome moglo pratiti progres zapadno evropskih zemalja.

    Među značajnim dokumentarističkim segmentima njegovog života, Bašić navodi i portretisanje Josipa Broza Tita 1947. godine u Beogradu i 1977. u Bugojnu, a u kojima je uz svu kremu likovnih umjetnika učestvovao i Mujezinović.

    “Zanimljivo je da je u jednom katalogu veliki slikar Pajo Jovanović napisao da je od svih umjetnika koji su radili na portretisanju u Beogradu primijetio mladog Ismeta koji je sa takvom lakoćom i sigurnošću prilazio slikanju portreta. Mislim da je i starija generacija slikara cijenila Mujezinovića kao naraštaj koji tek dolazi”, nastavlja Begović.

    Mujezinovićev biografski put kretao se na relaciji Tuzla-Sarajevo-Pariz-Venecija-Sarajevo-Tuzla, a na naš upit kako je šira javnost gledala na umjetničko djelovanje ovog slikara za vrijeme života, Bašić odgovara da je u pitanju kompleksan segment koji bi trebalo dodatno istražiti kao element sveukupne likovne ili kulturne scene BiH u proteklih 100 godina.

    Veliki broj umjetničkih djela Mujezinović je ostavio rodnoj Tuzli, odnosno Međunarodnoj galeriji portreta, od kojih je njih 2.085 pod zaštitom države.

    Obogatio BiH u kulturološkom smislu

    Zahvaljujući njegovom ugledu u umjetničkom svijetu, fond spomenute galerije za vrijeme života obogatio je s više od pet hiljada djela, a svojim ugledom u društvu, kaže Begović, u velikoj mjeri u kulturološkom smislu obogatio je i BiH u cijelosti.

    “U znak zahvalnosti za sve ono što je ostavio u naslijeđe, te kako bi zaštitili njegovu zaostavštinu, krenuli smo u proces digitalizacije. Planiramo cijelu kolekciju prebaciti u digitalnu formu i sve te dokumente koji su dosad neobjavljeni učiniti dostupnijim javnosti i u isto vrijeme ih zaštiti od daljnjeg propadanja”, pojašnjava on.

    Nakon Mujezinovićeve smrti, porodica je u amanet Tuzli ostavila porodičnu kuću u centru grada u kojoj je danas smješten atelje Ismet Mujezinović.

    U okviru obilježavanja 110 godina od rođenja ovog velikana likovne umjetnosti u spomenutom ateljeu je otvorena i spomen soba u kojoj se pored značajnih Mujezinovićevih ličnih predmeta nalaze i neka njegova djela.

    Spomen soba, kao stalna postavka javnosti će biti dostupna svakim radnim danom, dok izložbe u Međunarodnoj galeriji portreta zainteresirani mogu pogledati do kraja decembra.

    Ostavite komentar. NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove autora komentara, a ne stavove portala Otisak.ba. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja jer takvi komentari neće biti objavljeni. Otisak.ba zadržava pravo da određene komentare obriše bez najave i objašnjenja.

    Molimo Vas unesite komentar
    Molimo Vas unesite Vaše ime ovdje

    − 2 = four