Ernad Osmić: Nije pisanje samo kad sjedneš za laptop i pišeš

    Brčanski književnik Ernad Osmić objavio je zbirku „Bosanski robot“, koja je na IV Presingovom konkursu, među više od 300 priloženih rukopisa, odnijela titulu najbolje neobjavljene zbirke u regiji.

    Foto: Adis Osmić/Ustupljeno Otisku

    Brčanski književnik Ernad Osmić objavio je zbirku „Bosanski robot“, koja je na IV Presingovom konkursu, među više od 300 priloženih rukopisa, odnijela titulu najbolje neobjavljene zbirke u regiji.

    Izdavač ove zbirke je Presing iz Beograda. Tim povodom, odlučili smo porazgovarati sa Ernadom.

    Razgovarao: Safet Imamović

    • Ernade, prije svega hvala Vam što ste ponovo odvojili vremena za nas. Ovaj put smo odlučili porazgovarati sa vama o Vašem stvaralačkom radu. Veliki broj međunarodnih priznanja, veliki broj nagrada, ali i pohvala, samo su pokazatelji da ste se nametnuli u „književnom svijetu“. Recite nam, kad stignete da pišete, šta su Vaši motivi, te ko je Vaša ciljna publika?

    – Hvala vama, prije svega, na interesovanju i svemu nabrojanom. Što se tiče „stizanja da se piše“, prije sam bio u uvjerenju da je pisanje ritual; da se sve kockice moraju poredati kako bi se sjelo i rasterećeno moglo napisati ono što se ima na umu. Život, međutim, nije holivudski film niti sam ja pisac koji sebi može priuštiti da se zatvori dva-tri mjeseca u nekoj planinskoj kući kako bi se pozabavio svojim „spisateljstvom“. Nekima možda jeste, meni nije. Pisanje, a pogotovu poezija, nastane u trenutku. Nije pisanje samo kad sjedneš za laptop i pišeš. To tek na kraju dolazi. Pisanje se dešava neprestano: u razgovoru s komšijom; dok pereš suđe; dok slažeš drva i unosiš ugalj; dok razmišljaš o rati kredita i neplaćenom računu za struju; o ocu i materi što ti pred očima stare… Svakodnevnica (a pogotovu ova naša bosanska) istovremeno te sprječava da nađeš vremena za pisanje, a bez nje ne bi imao o čemu pisati. To je jedna užasna simbioza. Što se tiče publike, ne razmišljam puno o tome ko čita dok pišem. Prije sam to radio. Statistički ciljao na neku demografiju, ali sam davno prestao to raditi, jer su statistika i poezija dvije oprečne stvarnosti.

    • Zbirka „Bosanski robot“ je u maju tekuće godine odabrana za najbolju neobjavljenu zbirku. Kako komentarišete to, te kad je tačno „Bosanski robot“ objavljen?

    – Premijera „Bosanskog robota“ bila je na Sajmu knjigu u Beogradu u oktobru ove godine. Uzmimo da je tada izašla. Izdavač je Presing iz Srbije koji svake godine objavljuje natječaj za najbolju zbirku poezije u regiji. „Robot“ je odabran u konkurenciji od 300 i kusur rukopisa iz ex-yu zemalja kao najbolji. To, naravno, ništa ne mora značiti. Uzet će možda neko sutra knjigu, pročitati i reći da je za smeća. Publika je ta koja će dati konačni sud. Tako i treba da bude. Za sada sam zadovoljan reakcijama. Vidjet ćemo.

    • Slikovitost, autentičnost, doza ironije, doza nenametljivog humora su samo neke od fraza koje stručni žiri koristi kada opisuje Vaš rad. Po čemu se razlikujete od današnjih književnika? Šta biste izdvojili kao ono što Vas u ovom svijetu čini posebnim?

    – Ne bih rekao da se razlikujem od današnjih književnika, pošto se smatram književnikom današnjice. Ako nisi to, onda ne znam šta si. Također, ne smatram se posebnim. Štaviše, mislim da stvaranje fame oko toga da je pisac nešto posebno mora prestati. Lažna elita i pokondireni intelektualci ubiše pojam u nama na dnevnoj bazi. Ne želim doprinijeti tome. Težim ne biti poseban. Što običnije, to bolje.

    • Kako je to biti književnik u Brčkom, prepoznaje li se Vaš rad u ovom gradu?

    – Mislim da se ni po čemu ne razlikuje moje postojanje u Brčkom od bilo čijeg drugog. Oni ljudi koje voliš i poštuješ uzvraćaju ti istom mjerom. Oni ostali neće promijeniti svoje mišljenje jer si napisao tamo neku pjesmu. Ako sam dobro shvatio pitanje, želite da znate cijeni li se moje književno stvaralaštvo u Brčkom. Kao što rekoh, o tome čitaoci neka odluče. Ne znam ko bi drugi mogao donijeti takav sud osim njih.

    • Pišete li trenutno? Spremate li nova djela za Vaše čitaoce? Šta mislite, je li književnost danas „cool“? Da li mladi trebaju više biti angažovani oko ove vrste umjetnosti?

    – Ne samo da mladi trebaju biti angažovani oko ove vrste umjetnosti, nego njihova umjetnost bi trebala biti malo više angažovana. Čini mi se da su se pisci predali učmalosti kako svojim pisanjem ne bi slučajno sebi skočili u stomak. Razumijem svakoga kome egzistencija ovisi o volji malih bogova, ali postoji jedan moment autocenzure koji bi se zarad iskrenosti trebao prevazići. U protivnome, ne vidim poentu jedne takve umjetnosti. Što se tiče onoga na čemu trenutno radim, imam u planu prvo „Robota“ dovesti kući i predstaviti ga brčanskoj publici. Pisanje se, kao što rekoh, stalno dešava, pa ćemo vidjeti u kojoj formi će isplivati u javnost ovo na čemu trenutno radim. Književnost je uvijek cool, samo nas njome ubiše u pojam oni koji je suvišno mistificiraju i odmiču od ljudi. Ja pokušam biti antipod toga. U kojoj mjeri uspijevam, pokazat će, kao uvijek, vrijeme.

    Ostavite komentar. NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove autora komentara, a ne stavove portala Otisak.ba. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja jer takvi komentari neće biti objavljeni. Otisak.ba zadržava pravo da određene komentare obriše bez najave i objašnjenja.

    Molimo Vas unesite komentar
    Molimo Vas unesite Vaše ime ovdje

    + thirty four = forty