Proteklih godina stotine radnika iz naše zemlje dobili su prvostepene presude u tužbama protiv kantonalnih vlada radi neisplaćenih naknada za topli obrok, regres ili minuli rad. Međutim, većini nikad nisu isplaćeni dugovi po presudama, zbog čega su pokucali na vrata Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu. Pozitivni odgovori, saznajemo, već stižu.
Naime, Sud u Strazburu prošle sedmice donio je dvije presude protiv BiH u slučajevima “Kunić i ostali” te “Spahić i ostali”, prema kojima je za ukupno 32 apelanta utvrdio kako su vlasti u BiH povrijedile njihova prava na imovinu i pravo na pravično suđenje. Razlog tome su kantonalne vlade koje su odbile postupiti prema odlukama domaćih sudova pravdajući se kako nemaju dovoljno sredstava.
Iza pozitivnih odgovora Suda u Strazburu stoji advokatsko društvo “Adil Lozo i drugi” iz Travnika koje je u periodu od 2015. do 2017. godine uputilo više od 400 pojedinačnih tužbi protiv države BiH Evropskom sudu za ljudska prava.
“Evropski sud za ljudska prava smatra kako nije razumno opravdanje nepostojanje sredstava u budžetima, jer bi vlade za svaku budžetsku godinu trebale planirati ispunjavanje neizmirenih obaveza. Sud je preporučio vladama u BiH da pokušaju sačiniti prijateljske nagodbe u 368 ostalih aplikacija, jer je već zauzeo svoj stav koji neće mijenjati. Sud je naredio tuženoj državi BiH da u roku od tri mjeseca osigura provedbu presuda za ove 32 aplikacije, kao i da svakom apelantu isplati iznos od 1.000 eura zbog duševne boli te za više od polovine apelanata troškove zastupanja u Strazburu u iznosu od 500 eura”, rekao nam je Adil Lozo, osnivač advokatskog društva iz Travnika.
Lozo naglašava kako će presude Suda u Strazburu imati refleksiju na sve vlade u BiH jer će ubuduće osuđivati sva dugovanja po presudama.
“Za nas su već sve tužbe riješene. Evropski sud je zauzeo stav koji neće mijenjati, samo je pitanje vremena”, dodao je Lozo.
Među onima koji su najviše tužili BiH su profesori, nastavnici i policajci. Advokat Mustafa Alić iz Zenice govori nam kako kantoni duguju više od milijardu KM svojim zaposlenicima, zbog čega će presude u slučajevima “Kunić i ostali” te “Spahić i ostali” proizvesti lavinu zahtjeva prema vladama svih kantona i Federaciji BiH.
Kako nam je pojasnio Alić, Zakon o izvršnom postupku u FBiH ograničio je prinudne naplate na teret budžeta, ostavljajući mogućnost kantonima da sami određuju koliko će se sredstava odvojiti za isplatu potraživanja po presudama.
“Kad bi se u Zeničko-dobojskom kantonu zbrojile sve dosadašnje presude s kamatama i troškovima, kanton radnicima duguje blizu 300 miliona KM, a godišnje izdvoji od 100 do 400 hiljada za isplatu. To znači da se ove presude ne bi izvršile ni za stotinu godina. Čak je i Ustavni sud donio odluku da se ove presude moraju izvršiti, ali nije odredio tačan rok, niti je bio efikasan”, kazao nam je Alić.
Ukoliko BiH u roku od tri mjeseca ne ispuni obaveze iz presude Suda u Strazburu, bit će obaviješten Komitet ministara Vijeća Evrope koji je zadužen za praćenje sprovođenja odluka Evropskog suda za ljudska prava. Međutim, ističe Lozo, neispunjavanje odluka Suda u Strazburu bilo bi skupo i neprihvatljivo za bilo koju državu, a pogotovo za BiH.
Evropskom sudu za ljudska prava u Strazburu svake godine podnosi se sve više tužbi protiv BiH, jer u domaćim sudovima sporovi nerijetko traju i po 15 godina, a na isplatu potraživanja po presudama pojedini građani čekaju i po osam godina.
Evropskom konvencijom za ljudska prava propisano je da svim građanima mora biti dostupan nepristrasan sud i da je svaka država dužna u određenom roku riješiti njegov tužbeni zahtjev.
